Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Pošip i Grk zaštitni su znakovi korčulanskog vinogorja: pošip dolazi iz Čare i Smokvice, a Grk iz Lumbarde. Korčulanski monopol na dvije najvažnije dalmatinske bijele sorte grožđa počeo se, međutim, rasplinjavati. Pošip se proširio po cijeloj Dalmaciji pa Decanterove zlatne medalje za pošipe dobivaju i manje vinarije iz okolice Zadra. A grk se polako vraća na Pelješac gdje se zapravo oduvijek uzgajao.
Najimpresivniji grk uopće, Križov oranž, dolazi s Pelješca. Veliki Frano Miloš planira svoj kultni Stalagmit, dosad stopostotni rukatac, obogatiti s nešto pelješkog grka i još par lokalnih sorti. Herakles obitelji Madirazza u zadnjih je par godina postao jedan od najtraženijih grkova na maloj sceni tog prestižnog i još uvijek rijetkog vina.
“Grka će nam uskoro ponestati,” rekao nam je u ponedjeljak 25. srpnja Tonči Madirazza, dok smo u velikoj obiteljskoj vinariji u Potomju kušali neka nova i neka starija vina jednog od većih južnohrvatskih proizvođača (Madirazza puni do 300 tisuća litara vina, zavisno o godini).
Tončija Madirazzu i njegova oca Antu prvi smo put posjetili lani; ostali smo impresionirani ulaganjem u dvoranu s bačvama, koja se svake godine dopunjuje novim Iconeima (Icone je, pojednostavljeno, neutralni veoma skupi barrique) kao i potencijalom odležavanja njihovih vrhunskih vina.
Ove je godine veliki kompleks u Potomju proširen novom kušaonicom, lijepom, rustikalnom s izvrsnim air conditionom, što je u srpnju i kolovozu jedan od glavnih preduvjeta da privučete goste. A gosti dolaze i dolaze.
Tijekom našeg popodnevnog posjeta, na plus 36, kroz Madirazzinu vinariju i vinoteku u Potomju prošlo je minimalno dvadesetak ljudi, što je neobično za najvruće sate u danu: “Turističke grupe dolaze nam ili ujutro ili navečer, ni meni ovo danas nije baš jasno,” kaže mlađi gospodin Madirazza.
I svi posjetitelji naravno, kupuju vino. Poslije posjeta Milošu i Madirazzi počeli smo stjecati dojam da vinarije na Pelješcu mogu usvojiti poslovni model istarskih vinarija, koje katkad i dvadesetak posto proizvodnje prodaju na kućnom pragu, što za vinare predstavlja optimalnu opciju; nema troškova distribucije, dok cash dolazi sam od sebe bez čekanja na naplatu. Izgradnja Pelješkog mosta može samo pomoći jačanju kućne prodaje; Potomje se nalazi otprilike sat i pol vremena vožnje od Dubrovnika ali manje od pola sata od Brijeste, gdje Most dodiruje Pelješac.
U ponedjeljak smo kod Tončija Madirazze i njegova oca Ante, veterana lokalnog vinarstva, kušali pelješki pošip i pelješki grk. Riječ je o pošipu Garbinada iz 2020. i grku Herakles iz 2021. Pošip Garbinada iz 2020. proizveden je dakle od grožđa s Pelješca iz Madirazzinih obiteljskih vinograda, a ne od kooperantskog grožđa s Korčule kao ranije berbe. Cilj je, naravno, afirmirati pelješki terroir. Radi se o slasnom, izrazito svježem vinu herbalno citrusnih aroma, srednjeg tijela i vrlo dugog okusa, napravljenom od perfektno zrelog grožđa. Kombinacija svježine i zrelosti voća čini ovaj pošip jedinim od najatraktivnijih na tržištu.
“Za svježinu je zaslužna klima. Premda vam se čini da je ovdje jako vruće, noćne temperature u Potomju znaju biti petnaestak stupnjeva niže od dnevnih. A početkom rujna, kad u zoru beremo grožđe da bi bilo što hladnije uoči prerade, u berbu moramo u jaknama, jer temperatura može pasti do tri ili četiri stupnja. Ljudi ne znaju da je klima u Potomju zapravo sličnija kontinentalnoj nego mediteranskoj. Po zimi se temperature redovito spuštaju i do minus deset,” komentirao je Tonči Madirazza dok smo raspravljali o svježini ovog izvrsnog pošipa.
Uz pošip Garbinadu jeli smo prvorazredne, neodoljivo svježe kamenice, koje su još jednom demantirale onu staru narodno-gastronomsku mudrost da kamenice nisu dobre ljeti. Naravno da mogu biti izvrsne. Zatim smo prešli na Grk Herakles iz 2021, koji upravo ulazi u distribuciju, jer je Madirazzama ponestalo Heraklesa iz 2020. Herakles iz 2021. najbolje je bijelo vino, koje je vinarija Madirazza dosad proizvela.
Ono ima veliko tijelo, plemeniti, vrlo precizno definirani herbalno začinsko voćni bouquet koji lagano asocira na vrhunski Soave ali je znatno zreliji, čvrstu piramidalnu strukturu i hrskavo kremastu teksturu; hrskavo -kremastu teksturu prilično je teško postići. Završetak je dug, traje skoro minutu, ali je bitno manje gorak nego kod većine grkova. Završetak je, zapravo, više slastan i mineralan nego gorak. Madirazzin Herakles trijumf je pelješkog grka i vino koje će se, zbog dobre kiseline, izvrsno piti u narednih desetak godina.
Uz Herakles iz 2021. jeli smo vrlo dobar pršut i fine marinirane inćune: Vinarija Madirazza sada priprema uglavnom hladne plate od lokalnih proizvoda i malostonske kamenice, ali zbog sve većeg broja posjetitelja razmišljaju o otvaranju restorana s opsežnijim jelovnikom.
Kušanje i ručak završili smo elegantnim Dingačem iz 2012. godine i odličnim Prošekom napravljenim od plavca prosušenog na lozama: Madirazze smatraju da se prošek mora proizvoditi isključivo od bobica prosušenih na lozi. Pelješac je već dugo jedno od najvažnijih hrvatskih vinogorja. No, zahvaljujući Pelješkom mostu kao i stalnim ulaganjima i inovacijama najvažnijih peljeških vinara, Pelješac upravo postaje jedna od najatraktivnijih hrvatskih vinsko turističkih destinacija.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
