Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

U Conci d’Oro koriste lažne tartufe, ne znaju filirati ribu i prodaju kolače kao iz supermarketa

U restoranu Conca d’Oro svojedobno se dobro jelo. Bilo je to za vrijeme chefa Andreja Barbierija koji je vodio mnogo ambiciozniju opatijsku Bevandu i uz to Conca d’Oro kao lokal koji nudi mala, jeftina i ukusna jela. I takva Conca je funkcionirala kao ekstremno popularno mjesto među Riječanima i turistima koji bi pitali gdje mogu pojesti solidnu hranu. Danas, bez velikog Barbierija, Conca d’Oro je nešto sasvim drukčije i pati od puno problema. 

Glavni problem je tretiranje namirnica, koje inače mogu biti dobre do odlične, no u Conci ne uspijevaju. Za vrijeme ručka smo naručili nekoliko jela i gotovo svako od njih je imalo ozbiljnih tehničkih grešaka. Započeli smo s briochem od tartufa i lososa. Ono što smo dobili je ozbiljan zločin prodavati pod tartuf. Krema je zaudarala po možda i najgoroj tartufati koju smo dosad pomirisali, a okus nije ništa bolji. Kao predjelo još smo uzeli i tartar od tune.

Mislili smo naručiti tartar od kozica, no konobarica nas je odvratila rečenicom kako nije baš dobar i da bi ona ipak preporučila tunu. Pitamo se kakav je tartar od kozica, jer od tune nije bio naročito dobar. Težak i nimalo osvježavajuć. Za glavno jelo naručili smo jedno riblje i jedno mesno jelo. Hama s krumpirom i povrćem i brisket crne slavonske svinje s medom. Zvuči obećavajuće. Dobili smo možda i jedno od najgorih glavnih jela u zadnje vrijeme.

U fileu hame smo naišli na nekoliko velikih kostiju, što odmah kvari bilo kakav doživljaj ribe. Ozbiljan restoran trebao bi očistiti filee od kostiju. O kožici hame bolje da i ne pričamo. Na ovom tanjuru najbolje je bilo zaista ukusno julienne povrće. Drugo glavno jelo nije nimalo popravilo dojam. Dok je brisket bio zbilja lijepo pečen, sa solidnim rozim presjekom, ostatak ovog komada mesa je kriminalan. Meso kakvo smo dobili umjetnost je ne očistiti. Velika neugodna vezivna tkiva još su i najmanji problem. Najveći su hrskavice, na koje smo naišli više puta u povećem brisketu.

Htjeli smo vidjeti hoće li barem desert popraviti naše iskustvo u Conci d’Oro pa smo pitali konobaricu što imaju u ponudi. Odgovorila je da imaju cheesecake, ali da su ga tek napravili pa vjerojatno još nije dobar. Kuhinja je odlučila napraviti cheesecake u 15 sati kad je vrijeme ručka već prošlo i dobar dio gostiju je otišao. Tako smo bili primorani uzeti štrudlu od jabuke i kremu od bijele čokolade i šumskog voća. Nijedan desert nije bio bolji od onih iz supermarketa. 

Vinska karta gotovo da ne postoji. Bili smo ponuđeni Krauthakerom i Galićevim sauvignonom. Odlučili smo se za Galića koji je bio i najbolji dio ovog ručka. Ambijent lokala očajnički traži facelift, a servis varira od polupristojnog do pomalo drskog i očitog neznanja o osnovnim pojmovima restoranskog posla.  Nažalost, još jednom smo se uvjerili kako je centar Rijeke gastronomski iznimno siromašan, a od Barbijerijeve ostavštine nije ostalo baš ništa. Možda bi bilo bolje da smo naručili pizzu, koju su gosti ionako jeli za većinom stolova oko nas. Što je uistinu žalosno. 

CONCA D’ORO

Kružna ulica 12, Rijeka

HRANA 2  VNO 2  SERVIS 3  AMBIJENT 3 

aqua-panna-sidebar
ulje-2021-naslovnica

aviation-gin

U Conci d’Oro koriste lažne tartufe, ne znaju filirati ribu i prodaju kolače kao iz supermarketa

by Luka Peranić time to read: 2 min