Primjer rižota iz Nico’sa pokazuje zašto su prevelike porcije katkad zaista potpuno pogrešne

U srijedu smo u novootvorenom zagrebačkom bistrou Nico’s na Europskom trgu pojeli rižoto s biftekom. Rižoto je bio neprecizno kuhan: riža je bila premekana, komadići bifteka izgledali su dinstano, a parmezan ili grana padano nije bio ispravno umiješan, pa se nije integrirao.

No, to su u ovom slučaji bili manji problemi. Veći je problem golema porcija, vjerojatno najveća porcija rižota koju smo ikad dobili. Pojeli smo malo više od pola, iz čiste pristojnosti prema vrlo profesionalnom konobaru, i ostali prejedeni iduća 24 sata.

Rižoto je dobar primjer da se pokaže kako su prevelike porcije ponekad potpuno promašene i izazivaju loš dojam. Rižoto je, naime, visokokalorično, masno i teško jelo: sadrži temeljac, maslac i parmezan ili grana padano.

Normativ za kuhanje rižota i kojem se zaista može uživati treba iznositi oko 60 grama sirove riže po osobi. Sve bitno više od toga znači da restoran gostu servira punomasnu kalorijsku bombu, koja će vam na neko vrijeme opteretiti metabolizam, i da se takva hrana naprosto ne može jesti s guštom, nego uz dosta napora.

Naposljetku, ni restoran nema ništa od kuhanja prevelikih porcija. Gost koji se suočio s gargantuovskim rižotom vrlo vjerojatno neće naručiti desert ili sir za kraj, a restoran mora baciti puno hrane, što nije ni ekološki ni financijski prihvatljivo.

Razumijemo restorane koji žele goste impresionirati golemim steakovima ili velikim komadima pečenja: to su ipak proteini, koji mogu dobro izgledati na stolu. Ali, rižoto je kombinacija ugljikohidrata i masnoća koja naprosto ne podnosi pretjerivanje s porcijama.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.