Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Mate Janković je najpoznatiji hrvatski chef, pa je Hinina vijest o stečaju njegove firme postala nacionalna vijest. No, nije riječ o nekoj osobitoj vijesti, jer se takve stvari, iz istih razloga kao Jankoviću, hrvatskim poduzetnicima događaju svakodnevno, a ugostiteljima u pandemiji i češće nego inače.
Janković je u Indexu tvrdio da je o stečaju firme doznao iz medija, i da kao vlasnik nije dobio nikakvu službenu obavijest da je Trgovački sud pokrenuo postupak za otvaranje stečaja. Za sve je doznao iz medija, a iz Hine ga, kaže, nisu nazvali da provjere informaciju prije nego su je objavili.
“Sama tema u kojoj se priča o jednoj osobi i njezinom stečaju je smiješna. Deseci tisuća tvrtki su u problemima, a sam korijen te informacije koja je objavljena je sumnjiv. Druga stvar, ja već 14 mjeseci ne mogu raditi jer mi je u ogromnom dijelu onemogućeno poslovanje. Ja kroz cijelu 2020. godinu nisam dobio kune poticaja, a računao mi se prediktivni porez na dobit u odnosu na 2019., koja je bila dobra. Zadnjim izračunom od 2020. sam ja debelo spustio taj dug jer sam debelo preplatio porez na dobit. Cijelu godinu su mi računali porez na dobit iako nisam poslovao”, kaže Janković.
U tekstu u kojem komentira ovaj slučaj, Telegramov kolumnist Marko Repecki upozorava na nekoliko važnih elemenata. Firma Mate Jankovića u stečaj je ušla automatizmom, zbog poreznog duga od 85.000 kuna bila je blokirana, a kako u pandemiji nije imao prihoda, nakon 90 dana blokade po zakonu država, odnosno sud, pokreće postupak stečaja. Dug je, objasnio je Janković, nastao jer mu se porez naplaćivao i tijekom lockdowna, kada cijeli sektor nije smio raditi. Na istu stvar već godinu dana upozoravaju deseci ugostitelja, a na nelogičnosti oko poreza na dobit poduzetnici upozoravaju otkad je on uveden. Neuspješno, jer državi ovakav sistem odgovara a građani koji rade za plaću i percipiraju samo neto iznos koji im sjeda na račune, a oni su golema većina, ne mogu se senzibilizirati na problem i učiniti ga dnevnopolitičkom temom.
To što se Jankovićevoj firmi naplaćivalo je predujam poreza na dobit. Dakle, plaćate porez na dobit koje još nema, ali će je možda biti. Kako plaćate za nešto čega još nema, jedina osnova za obračun takvog poreza je ono što se dogodilo u prošlosti. Tako se visina predujma poreza na dobit određuje prema poslovanju u prethodnoj godini. Onoliko poreza na dobit koliko ste morali platiti za prethodnu godinu se podijeli na 12 mjeseci i naplaćuje do idućeg izračuna. Ako firma ne ostvari dobit na koju je unaprijed platila porez, nikome ništa, ne može ga dobiti natrag, iznos zabilježen na poreznoj kartici firme. Problem je u tome što poduzetnik kad kasni s plaćanjem poreza plaća zatezne kamate, ali ako je u preplati prema poreznoj država njemu na taj višak novca ne plaća kamate kao što, primjerice, banke plaćaju za štednju ili oročen novac.
Ako poduzetnik pak ostvari dobit, mora još jednom platiti porez, ovoga puta na ostvarenu dobit. Ako si još i isplati dobit, opet plaća porez i prirez, ovoga puta na prihod od te dobiti. Ako odluči da će dobit ostaviti u firmi ili je reinvestirati ne dobiva ništa, država to ne nagrađuje, nema olakšica, pa će na kraju platiti porez na onoliko dobiti koliko je na papiru bude imao na kraju godine.
To je u Hrvatskoj već dugo tako i poduzetnici s tim moraju funkcionirati, pa i u godinama poput protekle u kojima se zorno pokazuje koliko je takva politika destruktivna. Ako se opiru, slijede problemi s poreznom i blokade. Poduzetnici, zaključuje Repecki, praktički beskamatno kreditiraju državu.
“To je veliki problem za male poduzetnike, koji nerijetko, i bez situacija poput ove s pandemijom, znaju imati prilično velike oscilacije u poslovanju,” objašnjava, “Jedne godine ide dobro, druge loše, a porez ostaje kao da je godina bila dobra”.
Marko Repecki u članku navodi kako to izgleda u nekim drugim europskim zemljama teoretski usporedivima s našom. Citirajući Bijelu knjigu Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj, piše recimo da:
Poljska ima sniženu stopu za male firme od 9 posto, a litva samo 5 posto. Estonija i Latvija imaju stopu od 20 posto, ali porez na dobit naplaćuju samo jednom, kada se i ako dobit isplaćuje. Na zadržanu dobit nema poreza.
Ministar Zdravko Marić zadnjih je godina napravio neke pomake. Opća stopa poreza na dobit smanjena je s 20 na 18 posto, povećan je prag za nižu stopu sa 3 milijuna na 7,5 milijuna kuna godišnjeg prometa, porez na prihod od dobiti snižen je s 12 na 10 posto. Sve je to i dalje premalo da bi se poduzetništvo u Hrvatskoj prestalo gušiti. S ozbirom na žilavost i strukturu hrvatskog poduzeništva, uvođenje više reda i razuma samo u ovu grupu poreza donijelo bi značajan rast prihoda državi u samo nekoliko godina. Ali podozrivost države prema poduzetništvu, na kojoj se baziraju ovakve nelogičnosti i nepravde, prevelik je i prekompleksan problem da bismo tu očekivali skore pomake.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
