Špilja je jedna od stvarnih, opravdanih legendi zagrebačkog ugostiteljstva. Špilja je ozbiljan, ambiciozan restoran koji je prije desetak ili više godina promijenio kriterije samoborske kuhinje. Samoborska građanska kuhinja i danas se bazira na recepturama kodificiranima prije Drugoga svjetskog rata. Zato je kod Gabreka, kojeg volimo i koji slavi 91. rođendan uvijek sve isto, što ne znači da nije dobro.
Špilja je modernizirala samoborski gastronomski rukopis suvremenim pristupom termičkoj obradi mesa i lijepim prezentacijama. Osim toga, nikad ni jedan restoran u okolici Zagreba bije imao tako kompetentnu vinsku listu kao Špilja, premda nam je sasvim neobično da Špilja trenutno ne drži ni jedan šampanjac. Danas na plus 32 u dubokoj šumi iza Samobora, Špilja je ponovo pokazala svoje dobre strane, ali i potrebu za promjenama .
Jelovnik je pomalo dosadan, bez ijednog uzbudljivog elementa jer se već godina nije mijenjao. Tu su uobičajene samoborske salame, kuhana šunka, sir i vrhnje, par nemaštovitih ribljih jela uključujući posve nepotreban file smuđa. Smuđa ili imate ili nemate, ali vrhunski restoran ne smije držati smrznute filee smuđa koji dolaze tko zna otkud. Tu je srećom niz jela od zaista fenomenalne teletine, koja spada među najbolja mesa u Zagrebu.
Subotnji smo ručak u polupunoj Špilji počeli izvrsnim malim vrganjima na žaru, koji su mirisali kao da su tog jutra ubrani u šumi oko restorana. Dimljena pastrva s umakom od hrena, vrhnja i jabuka bila je prilično dobra, no hren se osjetio sasvim stidljivo. Golemi teleći steak predstavio je Špilju u najboljem izdanju. U redu, meso jest bilo malo prepečeno, ali se nije isušilo . Radilo se o jednom od najukusnijih komada teletine koje smo pojeli ove godine.
Pastrva na grillu bila je vrlo jestiva, ali lagano dosadna; radi se o jelu kojem neophodno treba dodana vrijednost. Prilozi i salate dosta su varirali. Krumpir s mladim zeljem bio je odličan, rajčice pomalo bezokusne za ovo doba godine, a onion rings nisu bili onion rings nego neka golema palačinka s malo i izgubljenog luka. Budući da baš svatko na webu može vidjeti kako se rade onion rings, ovaj nam je promašaj dosta nerazumljiv.
Za desert su nam donijeli izvrstan sladoled od šljiva s komadima šljiva, jedan od originalnijih deserta u svim zagrebačkim restoranima u ovo doba godine. Vrganji, teleći steak i sezonski sladoled primjeri su jela na koje se Špilja treba fokusirati. Špilja ne mora otići u fine dining. Ali, mora imati najbolje sezonske sastojke koji se tehnički kompetentno pripremaju i mora mijenjati meni, jer nas sadašnji neugodno podsjeća na Špiljin jelovnik od prije tri godine kad smo zadnji put jeli u Otruševcu. Obilan ručak uz buteljku izvrsnog Simčičeva Cru Selection sauvignona i dvije APA-e zabočke Devetke, platili smo 970 kuna, što je veoma dobra vrijednost za novac.
Od danas Kult Plave Kamenice ponovo ocjenjuje restorane. Smatramo da se restoranska industrija kvalitativno dovoljno stabilizirala, da bismo je ponovo mogli kompetitivno tretirati.
KOD ŠPILJE
Otruševec 17/4, kraj Samobora
HRANA -4/5 VINA +3/5 SERVIS -4/5 AMBIJENT 4/5 terasa 3/5 interijer
KARTICE Visa, Mastercard, Maestro
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.