Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Na vrhu brijega koji dominira Gornjom Rekom (Tomci žive u Donjoj Reki), stoji golema kuća, možda najveća, a svakako jedna od većih na Plešivici. Kuća je sa svih strana okružena vinogradima. Ova velika vila dom je obitelji Šoškić, koja je ondje smjestila vinariju s kapacitetom od oko sto tisuća litara, i malu destileriju.
Šoškići su se iz Zagreba na Plešivicu doselili početkom devedesetih godina, kad je Siniša Šoškić kupio zapušteni posjed što ga je u devetnaestom stoljeću bio podigao sam Ante Starčević. Na imanju jednog do najznačajnijih političara u hrvatskoj povijesti, gospodin Šoškić zasadio je desetak hektara vinograda, što spada među veće površine na Plešivici.
Šoškić je godinama proizvodio i raznim kanalima, uključujući i vlastite trgovine, prodavao otvorena vina. Dio grožđa prodavao je drugim vinarijama na Plešivici.
Ove su godine Šoškić i njegovi sinovi Vjeko i Leonardo, izašli na tržište s buteljiranim vinima u pažljivo dizajniranim bocama, koje su prepoznatljive na prvi pogled; proizvode se u Francuskoj i dosta podsjećaju na buteljke u koje se puni provansalski Miraval .
Prije desetak dana na njihovoj smo terasi, s atraktivnim pogledima na Plešivicu, kušali portfolio Dvorskih vina. Dvorska vina sada su krovni brand, pod kojim se proizvode Rizling, Sauvignon, Pinot Noir i Pinot Gris. Točno ste pročitali, Pinot Gris, a ne sivi pinot ili pinot grigio. Gospodin Šoškić odlučio je naime pronaći svoje mjesto na sceni kroz asocijaciju na alzaški stil i alzaško ime sivog pinota.
Sivi pinot iz 2019. godine dva je dana maceriran, pa ima privlačnu boju dimljenog lososa, na nosu je intenzivno voćan s dominacijom jagoda, dok je tekstura glatka, uljasta baš poput alzaških sivih pinota. Čini nam se da vino ima ponešto, ali nipošto previše ostatka šećera, što bi također bilo tipično za alzašku stilistiku. Riječ je civiliziranom i visokokomercijalnom vinu, koje se jako lako pije.
Pinot Noir iz 2017. prepun je voća (maline, jagode, trešnje) čije su arome zaokružene ne prejakim dodirom drva. Tekstura je mekana, gotovo svilenkasta.
Riječ je o tipično voćnom crnom pinotu s Plešivice, koji bi morao vrlo lako pronaći mjesto na tržištu, jer ga je teško prestati piti. I dok su Šoškićevi pinoti komercijalna, prilično precizno definirana vina za restoransku i barsku scenu, Sauvignon se drastično razlikuje.
Sauvignon iz 2019. ne vrišti tiolskim i pirezinskim aromama; nije,dakle, ni pretjerano zelen, nije pun šparoga, paprika ili južnog voća. Mirisi jesu herbalni, ali diskretni, dok je struktura iznimno čvrsta i gusta, brutalna, s duljom mogućnošću odležavanja. Riječ je o neobičnom, prilično kompleksnom vinu, koje nas je, kao obožavatelje sorte, ugodno iznenadilo.
Rizling je, pak, opet karakterističan za Plešivicu. Radi se o voćnom, kiselo-slatkom, mladom, sortno lako prepoznatljivom vinu. Rizlinzi bi trebalo postati jedan od trademarka ove zapravo zagrebačke vinske regije (kad bi samo Zagrepčani htjeli piti više rizlinga).
Na kraju smo probali i nekoliko verzija Šoškićeva vinjaka Dvor proizvedenog u jednostavnom stilu VS konjaka, koji se sada može kupiti. Međutim, starije, dulje odležavane varijante ostavljaju zaista dobar dojam. Šoškići znaju što žele postići, i u kvalitativnom i u komercijalnom smislu. Izlaskom buteljiranih vina na tržište, Šoškići se pridružuju maloj grupi vinara i vinogradara koji Plešivicu drže živom i važnom.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
