Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Ovog smo ljeta dosad obišli Mali Lošinj, Cres, Pag i Krk, koje sve otprije poznajemo i Rab, gdje smo bili prvi put poslije dugo godina. Jedna od zajedničkih značajki svih ovih otoka, kao i Brača gdje smo boravili lani na vrhuncu sezone, jest iznimno niska razina skoro svih ugostiteljskih žanrova: restorana, klubova, barova, kafića i slastičarni.
Na Lošinju, izvan restorana u vlasništvu Jadranke vrijedi jesti tek u jednom ili dva privatna restorana u prelijepoj maloj Rovenskoj. U gradu još postoje dva ili tri pristojna kafića poput Tritona, i Bueno koji se toliko ozbiljno bavi vrhunskim kavama da bi bio konkurentan i u centru Zagreba. Skoro sve ostalo, a osobito slastičarne i većina restorana na rivi, izgleda kao da je došlo iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Slično je stanje i na Rabu, gdje izvan Valamarovih hotela i resorta radi nekoliko solidnih restorana (More, Zlatni Zalaz), no u samom gradu Rabu skoro svi lokali osim neodoljivo uređene Banove vile i koktel bara Forum, djeluju kao da su došli iz sivog socijalizma.
Novalja se, očekivano, pretvorila u kraljevstvo fast fooda, tako da obližnji Boškinac izgleda kao da je aterirao iz drugog svemira. Naposljetku, Cres ostavlja dojam kao da je vrijeme ondje namjerno zaustavljeno (što se sviđa nekim creskim gostima) dok se u Njivicama na Krku, odmah kraj odličnog restorana Rivica nanizalo desetak najdosadnijih kafića na svijetu.
Zašto je, dakle, ugostiteljstvo na ovim i nekim drugim otocima u toliko zaostalom stanju? Prvo, jasno je da je ugostiteljski život na otocima gotovo isključivo sezonski. Turisti dolaze na otoke maksimalno šest do sedam mjeseci godišnje, što je premalo za ozbiljne investicije i modernizaciju ugostiteljstva. Drugo, nabava na otocima nužno je problematična dok god ovisite o trajektu. Treće, lokalne vlasti mogu biti iznimno koruptivne, više nego drugdje u Hrvatskoj, jer su manje izložene javnosti. No, četvrto i osobito važno jest zastarjeli pristup samih ugostitelja.
Mnogi od njih misle kako i danas sve može biti kao prije četrdesetak godina i kako recept za uspjeh čine smrznuta riba, loše vino, jeftino pivo, masni, napuhnuti sladoledi i amaterski servis, jer će svake godine ionako doći neki drugi gosti. Međutim, lani su već polako prestali dolaziti, a ove ih je godine , čini se, još nešto manje. S druge strane, na otocima su izgrađeni neki od najboljih hrvatskih hotela. No, tek kad će lokalna ugostiteljska scena biti kadra pratiti hotelsku infrastrukturu, kao što se to dogodilo u Rovinju, otoci će se približiti svom punom turističkom potencijalu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
