Zašto volimo zagrebački Advent? Zapravo, ne zbog hrane

Ponuda hrane na svakom je novom zagrebačkom adventu sve maštovitija i originalnija. Od knedli sa šljivovicom i kinesko tajlandskih sendviča, preko juhe od sira u kruhu, do cijelog odojka pečenog u kubanskoj kutiji i graha u tortiljama, od punča do vrućih koktela,ovogodišnji je Advent gastronomski vjerojatno najambiciozniji dosad.

Ovogodišnji Advent postavlja još više kriterije za iduću godinu, što pokazuje da se ljudi koji organiziraju Fuliranje, svakako središnji adventski happening, i druge posjećenije punktove, zaista ozbiljno i profesionalno trude obogatiti najvažniju zagrebačku turističku atrakciju. Međutim, zagrebački Advent zapravo nije o hrani i piću.

Prije malo više od 40 godina, sredinom osamdesetih prošlog stoljeća, Zagreb je bio izrazito dosadan i siv grad. Bolji ondašnji bendovi poput Filma, pisali su pjesme o tome kako je Zagreb hladan i dosadan. Zagreb je tih godina bio toliko pospan da su skoro svi izlasci završavali do ponoći, jer dulje niste imali gdje ostati (osim možda u Saloonu). Ulice su bile puste već oko deset. I onda je 1987. godine došla Univerzijada.

Univerzijada je, realno govoreći, prilično beznačajno studentsko sportsko natjecanje, o kojem se već dugo nigdje skoro ništa ne piše jer je sportski irelevantno. Međutim, ondašnja zagrebačka gradska uprava na čelu s Matom Mikićem, iskoristila je činjenicu što u Zagreb stiže nekoliko tisuća studenata iz cijelog svijeta, da bi grad napokon probudila (i da bi obnovila fasade).

U danima prije, za vrijeme i neposredno poslije Univerzijade, u Zagrebu je sve radilo po cijeli dan i veći dio noći, ulice su postale prepune, kafići i restorani još puniji, a javni se život proširio iz strogog centra na velik broj gradskih kvartova. S Univerzijadom, Zagreb je počeo živjeti kao normalan, vibrantni manji velegrad, što nije dugo trajalo, jer je uskoro počeo rat.

Poslije rata Zagreb je ponovo postao dosadan grad. Okej , otvorilo se milijun novih mjesta za izlaske petkom i subotom i postalo je normalno ostajati vani cijelu noć, ili barem do tri ili četiri, restoranska i barska scena neuspredivo su bolje i životnije nego nekad, pred kazalištima se katkad stvaraju redovi (što nije skandalozno kao što su mnogi nedavno krivo protumačili, nego zapravo tipično za veće europske gradove) a horde turista iz svih mogućih zemalja obilaze Zagreb u skoro svakog godišnje doba. Svejedno, Zagreb je i dalje većim dijelom godine grad s manjkom energije, i s malo stvarnog, svakodnevnog uličnog života.

I onda dolazi Advent, Univerzijada našeg vremena, i Zagreb se od mlakog i umornog pretvara u hiperenergičan i zabavan grad. Jučer već oko podneva Gornji je grad vibrirao od hrpe ljudi koji su se penjali (ili spuštali) prema Štrosu, gdje su upravo proradile adventske kućice. Na Zrinjevcu su se prave gužve počele formirati oko četiri popodne, da bi navečer sve vrvjelo kolonama Zagrepčana i njihovih gostiju, koji su se pod milijunima lampica veselili najzabavnijem mjesecu u godini. Na Fuliranje se već od popodne jedva moglo ući.

Advent na većini svojih lokacija čini Zagreb veselim gradom, koji pršti od snage, kao da je odjednom popio hektolitar energetskih napitaka, i koji bar jednom izgleda kao da se zaista raduje životu. Zagrebački Advent grad čini gradom i zato ga zapravo volimo.  A kad na kućicama stvari poput knedli sa šljivovicom i juhe od sira pobijede loše kobasice iz supermarketa, stvari će postati još bolje.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.