Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U suvremenoj prehrambenoj industriji konkurencija je toliko žestoka da brendovi svakodnevno nestaju, pa se zamjenjuju novim, pa se obnavljaju ako se procijeni da mogu preživjeti u drukčijoj formi. To vrijedi za većinu brednova, osim za one najjače. A zaista vrlo mali broj brendova uspijeva preživjeti na tržištu i 200 ili 300 godina pod jednim imenom.
Tako dug rok trajanja nužno svjedoči ne samo o ispravnom vođenju posla, nego i o unutarnjoj, suštinskoj kvaliteti pojedinih proizvoda. Jamnica je vjerojatno najstariji hrvatski brand u industriji hrane i pića, budući da se prvi put spominje još u 18. stoljeću, da bi se počela komercijalno proizvoditi 1829. godine. Jamničini životni vijek dulji je ili sličan nekolicini velikih svjetskih brendova, koji su dobro poznati i hrvatskim potrošačima.
Evo njihove kratke povijesti.
1772. Prosvjetiteljstvo 18. stoljeća donijelo je prekretnicu u odnosu prema zdravlju. Ljudsko tijelo osviješteno je na novi način. Na individualnoj i kolektivnoj razini, zdravlje postaje važan društveni faktor, preduvjet napretka. U cijeloj Europi pokretale su se velike edukativne kampanje o zdravlju. popularnost toplica je rasla, a nova znanstvena otkrića vratila su stara, tradicijska znanja o terapiji vodom i osuvremenila ih u primjeni.
Mineralne i termalne vode dobile su status koji danas uživa superfood, što je stvorilo golemu potražnju za buteljiranom mineralnom vodom u cijeloj Europi, kao i u Americi i u europskim kolonijama. Kad je Carica Marija Terezija 1772. uzorke Jamnice poslala na kemijsku analizu, Jamnica je iste godine uvrštena u registar mineralnih voda. Bio je to početak važne industrije u Hrvatskoj koja danas, nakon gotovo 250 godina neprekinuto traje pod istim imenom.
1777. Heinrich Johann Von Crantz, tadašnji donjoaustrijski vladin savjetnik, prvi je objavio analizu Jamnice u svojoj knjizi, na kraju koje je tiskan i cijeli registar mineralnih voda Bečkoga dvora. Von Crantz piše: “Jamnica je selo udaljeno oko šest sati od Zagreba i Karlovca, smješteno u hrastovoj šumi koja pripada gospodinu predsjedniku saniteta Barunu vou Malanichu.
Ova šuma, koja cijela stoji na močvarom tlu, skriva dva izvora. Prvi je izvor blatan i po lošem vremenu nitko ne može piti vodu, ali kad se nebo razvedri ova se kiselkasta voda bistri i lokalni stanovnici je svakodnevno piju, a i životinje je vole više nego običnu pitku vodu…Vlasnik ovog izvora vodu prodaje u Varaždin, za napitak kojemu se ne zna primjena, ovu informaciju potvrdio je varaždinski liječnik gospodin Johann Baptist Lalangue…Na drugom izvoru izvire bjelkasta voda jakog mirisa u kojemu se najjače raspoznaje sumpor. Ova meka voda služi za tople kupke. Testiranjem s dušičnom kiselinom ustanovljeno je da ova voda sadrži i dosta željeza…”
Novi hit proizvod na tržištu
1823. Ljekarnik Josip Mikšić proveo je prvu kvantitativnu znanstvenu analizu Jamničke kiselice. Njegovo istraživanje utjecaja jamničke vode na ljudsko zdravlje bilo je presudno za tržišno pozicioniranje Jamnice. Početak 19. stoljeća bilo je doba pojačane svijesti o zdravlju, daleko naprednije od vremena kada je Jamnica prvi put ulazila u registar mineralnih voda.
Zbog još nerazvijenog zdravstvenog i javnozdravstvenog sustava, rastuća srednja klasa u gradovima tražila je sve više proizvoda koji bi im pomogli u održavanju i unaprjeđenju zdravlja. U to vrijeme nadriliječništvo je još bilo unosan biznis, reklamirali su se i prodavali razni preparati koje su ljudi masovno kupovali vjerujući u njihove učinke. Jamnica se, međutim, nije pozicionirala kao trendovski, već kao moderan i ozbiljan quality proizvod. To se ubrzo višestruko isplatilo.
1829. Samo pet godina nakon istraživanja ljekarnika Mikšića, počelo je komercijalno punjenje Jamnice, 5000 boca godišnje. Ljekarnik Đuro Augustin napravio je još jednu znanstvenu analizu Jamnice i učvrstio njezinu poziciju na novom rastućem tržištu zdravih proizvoda. Liječnici su Jamnicu preporučivali kao terapiju za probavu, bubrege, jetru, dišne puteve. Jamnica se prodavala samo u ljekarnama i postala je superbrand svoga vremena, osvajajući nagrade na međunarodnim sajmovima u Beču, Trstu i Budimpešti. Od listopada 1829. Jamnica se uglavnom kontinuirano komercijalno proizvodi, uz stalni rast proizvodnje.
1830. U Jamnici se otvara lječilište s kupalištem, koje će raditi sve do 1870. godine. Početkom 19. stoljeća lječilišta su počinjala poprimati oblik današnjih spa centara. Vlasnici i arhitekti uvode elemente poput grijanih vanjskih bazena, zatvorenih bazena, sauna, prostorija za hlađenje i vodenih masaža. Liječnici, koji su u 18. stoljeću lječilišta i kupališta preporučivali radi higijene kojom su sprečavali širenje zaraznih bolesti, sada ljude šalju u toplice radi poboljšanja zdravlja i kvalitete života.
Ta nova filozofija, na kojoj je izrasla današnja wellness industrija, stvorila je veliki europski trend koji će vrhunac doživjeti 50-tih i 60-tih godina s wellness turizmom i mondenim lječilišnim gradovima Baden-Badena u Njemačkoj ili Opatije u Hrvatskoj. Toplice postaju centri društvenog života, mjesta na kojima se prelamaju novi društveni odnosi, u salonima, perivojima i kupeljima susreću se visoka i srednja klasa, intelektualci i umjetnici, industrijalci i anarhisti.
Veliki pisci romantizma i realizma radnje svojih romana s razlogom smještaju u kupališta, Turgenjev u Baden Baden u Očevima i sinovima, Kumičić u “glasovito kupalište N” u Olgi i Lini. Čehov je godinama kasnije, u svojim duhovitim pismima koje je sestri Maši slao iz lječilišta Badenweiler u Schwarzwaldu u koje se povukao zbog bolesti, sjajno opisao na koji su način lječilišta poticala i pokretala komunikaciju i društvene promjene u Europi.
Donoseći taj trend u Hrvatsku, Jamničino je kupalište vrlo brzo postalo novo središte društvenog života, s redovitim gostima poput Josipa Juraja Strossmayera i Ante Starčevića.
1864. U lječilištu je boravio pjesnik August Harambašić, koji je napisao prvi reklamni slogan za Jamnicu: “Tko jamničku vodu pije rado – taj će imat život dug i srce mlado.”
1899. Vilim Lovrenčić, zagrebački gradski zastupnik i industrijalac iz Gajeve ulice, bio je čovjek svog vremena. Modernizator i začetnik novih trendova, jedan od prvih vlasnika automobila u Zagrebu, Lovrenčić je izazvao senzaciju kad je 1912. započeo Prvu automobilističku utrku u organizaciji HAK-a, da bi se dvije godine kasnije se svojim Laurin&Klementom po snijegu odvezao na Sljeme.
Lovrenčić je odigrao presudnu ulogu u povijesti Jamnice, pretvarajući staru punionicu u pravu modernu tvornicu. Lovrenčić je punionicu je zakupio 1899. godine, promijenio kompletnu opremu zamjenjujući je high-tech uređajima tog vremena. Osim što je dramatično povećao kapacitet punionice, organizirao je modernu, efikasniju distribuciju. Proizvesti i prodati 500 tisuća boca godišnje, za kraj 19. stoljeća u Hrvatskoj bila je revolucija.
Lovrenčić je bio i pionir marketinga. Jamnica je jedan od prvih proizvoda koji se reklamirao strateški osmišljenim kampanjama u više medija, oglasima, plakatima i reklamama u tisku, ali i na zaprežnim kolima zvanim kirijaši i velikim tačkama, taljigama, s kojima su prodavači kružili po gradovima izvikujući Janičine slogane i prodajući je na ulici. Taj način prodaje zadržat će se do sredine 20. stoljeća.
1926. Lovrenčić je Jamnicu prodao Miri Vrbanić i Margiti Rottenbuch.
1932. Jamnica gradi novo crpilište
1961. Jamnicu preuzima Agrokombinat, u ono vrijeme najvažnija poljoprivredna tvrtka u Hrvatskoj.
1967. Badel kupuje Jamnicu od Agrokombinata.
1973. Otvoreno je novo crpilište, Janino vrelo.
1978. Otvara se nova punionica.
1991. Pogoni su oštećeni granatiranjem.
1992. Agrokor postaje vlasnik Jamnice.
2001. Proizvodnja doseže 200 milijuna litara godišnje.
2002. Jamnica počinje proizvoditi Janu.
2008. Na tržište izlaze aromatizirane vode Sensation.
1818. Tvrtka nastaje vjenčanjem Nicolasa Françoisa Billecarta i Elisabeth Salmon. Nicolas se udružuje s Elisabethinim bratom Louisom. Billecart se bavi prodajom vina, a Salmon proizvodi šampanjce. Sredinom 19 stoljeća Billecart Salmon postaje jedan do većih izvoznika šampanjca.
1900. Billecart-Salmon sudjeluje na Svjetskoj izložbi u Parizu, za koju je sagrađen Eiffelov toranj. To je prvi put da se ovaj šampanjac javno toči. Billecart Salmon sponzorira gradnju slavne Palais du Champagne. Billecart se prvi put toči na čaše, što je u ono vrijeme bilo neuobičajeno za šampanjce.
1919. Charles Rolland Billecart vraća se iz rata, da bi zatekao posve prazne podrume, Vinariju je trebalo temeljito obnoviti. Obnova je trajala punih sedamnaest godina.
1936. Billecart Salmon vraća se na predratnu proizvodnju od oko 200 tisuća boca
1958. Jean, najstariji sin Charlesa Rollanda uvodi nove metode u proizvodnji šampanjca, poput fermentacije na niskim temperaturama i hladne stabilizacije. Te su metode definirale današnji karakter Billecartovih šampanjaca, koji s odlikuju svježinom i elegancijom.
1964. Uvodi se Cuvee Nicolas François, prestižno vino Billecart Salmona nazvano po utemeljitelju kuće.
1970. Billecart –Salmon proizvodi prvi rose blijede boje u povijesti šampanjca. Billecart Brut Rose odmah postaje komercijalni hit.
1999. Billecart iz berbe 1959. proglašen je “Šampanjcem milenija.”
2018. Billecart-Salmon otvara novi podrum s velikim drvenim bačvama. Ove godine, također, Billecart lansira posebni cuvee, u čast dvjestogodišnjice tvrtke, koja je i dalje u obiteljskom vlasništvu.
1786. Otvara se destilerija Stratishla u mjestu Keith u Highlandsu, u kojoj se i danas proizvode maltovi za Chivas Regal. Riječ je o najstarijoj i danas aktivnoj destileriji u tom dijelu Škotske.
1801. Braća Chivas pokreću trgovinu sa skupom hranom i pićima u Aberdeenu. Prodavali su kavu, konjake i karipske rumove.
1842. Chivas Brothers postaju opskrbljivači kraljevskog dvorca Balmoral.
1843. Chivas postaje službeni dobavljač luksuzne robe za kraljicu Viktoriju.
1850. James Chivas odlučuje proizvesti luksuzni whisky. Tako nastaje Royal Glen Dee.
1860. Chivas Brothers lansiraju svoj drugi brand, Royal Stratithan.
1909. Na tržište izlazi u ono vrijeme najstariji škotski whisky, Chivas Regal 25 Years Old
1949. Velika korporacija Seagram s kupuje Chivas, što Chivas Regalu omogućuje globalnu distribuciju.
1955. Nastaje Chivas Regal 12, jedan do najprodavanijih premium whiskyja našeg vremena
1997. Chivas lansira 18 godina stari whisky
2007. Na tržište se vraća 25 godišnji Chivas Regal
2012. Chivas dostiže prodaju od skoro 60 milijuna boca
1836. David Sprüngli Schwarz i njegov sin Rudolf kupuju malu trgovinu slatkišima u starom dijelu Züricha, gdje počinju proizvoditi čokoladu pod imenom David Sprüngli & Son.
1845. Posao se seli na Paradeplatz.
1890. Rudolf Sprüngli odlazi u mirovinu, a biznis se dijeli između njegova dva sina, Davida Roberta i Johanna Rudolfa. Johann Rudolf preuzima tvornicu čokolade.
1899. Tvrtka postaje dioničko društvo pod imenom Chocolat Sprüngli AG.
1899. Sprüngli kupuje tvornicu čokolade Rodolphea Lindta u Bernu. Rodolphe Lindt bio je sin bernskog ljekarnika, gurman i bonvivan, koji je bio pomalo opsjednut idejom o savršenoj čokoladi. Kraljem 19. stoljeća čokolada se teško i malo proizvodila, bila je tvrda, vrlo slatka i brzo je dobivala bijeli pokrivač koji ju je činio neatraktivnom. Rodolphe Lindt posvetio je godine istražujući i usavršavajući tehniku proizvodnje, kako bi dobio svilenkastu, meku čokoladu s izražajnijim okusima kakaa. Lindtove čokolade bile su jedinstveni proizvod svog doba i Sprünglijeva odluka da kupi njegovu tvornicu bila je strateški presudna za današnji status Lindta. Ubrzo nakon akvizicije tvrtka je promijenila ime u Lindt &Sprüngli, pod kojim posluje i danas.
1994.-1998. Sprüngli kupuje niz velikih čokoladnih brendova, poput američkog Ghirardellija, austrijskog Hofbauera i talijanskog Caffarela
2014. Lindt za milijardu dolara kupuje američku tvrtku Russel Stover Candies, proizvođače čokolade Withman. Čokolade Lindt se danas proizvodi u dvanaest tvornica širom svijeta
Ovaj sadržaj produciran je u suradnji s Jamnicom, vodećim hrvatskim brendom mineralne vode
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
