Kako biste reagirali da vam se zabrani jesti na ulici?

Ovih su dana vlasti u Firenzi djelomično zabranile konzumaciju hrane na ulici, uz prijetnju novčanim kaznama. Zabrana se odnosi na strogi centar grada, uključujući ulice oko legendarnog Palazza Uffizzi te vrijedi samo u pojedine dijelove dana. Još ranije, vlasti u Veneciji donijele su sličnu odluku, pa su usput zabranile otvaranje novih takeaway lokala, dok se u mnogim američkim gradovima već godinama na javnim mjestima ne smije konzumirati baš nikakav alkohol, pa čak ni obična limenka piva.

Začetnik prakse ovakvih zabrana je talijanski glavni grad. Rim je još 2012. zabranio bilo kakvu uličnu hranu u svom povijesnom centru. Ove zabrane imaju različite motive, Službeno, i u Firenzi i u Veneciji kažu kako se zabranama bore protiv prekomjernog zagađenja smećem, što ga izaziva sve veći broj turista,koji se hrane sendvičima, pecivima, pizzama i drugom tipičnom uličnom hranom.

U Veneziji, nadalje, tvrde kako fast food dućani sa stranom hranom poput  kebaba i falafela, uništavaju kulturalni identitet tog grada, što je potpuno apsurdno jer je kulturalni identitet trgovačke Venecije nastao kao mješavina raznih arhitektonskih stilova, s puno arapskih utjecaja.

Kad smo lani boravili u Firenzi spavali smo nekih petsto metara od Uffizzija, i ni ni u večernjim satima ni oko ručka nismo primijetili osobito velik broj posjetitelja, a još manje onih koji su jeli na ulici. Ovog svibnja u Veneciji gužve isto nisu izgledale posebno  dramatično čak ni oko Trga Svetog Marka, da bi izazivale tako drastične mjere.

Mislimo, zapravo, da iza ovih nesvakidašnjih zabrana stoje sasvim drugi razlozi.  Prvo, u Italiji, kao i u mnogim drugim europskim zemljama, iz godine u godinu jača represivni duh, koji skače na sve moguće oblike slobodnog ponašanja, pa tako i na potpuno banalne navike kao što je jedenje sendviča u šetnji gradom.  Zapad je, nažalost, ušao u doba represije koje obuhvaća sve šira,  bezazlenija i civilnija područja našeg ponašanja.

Drugo, u gradovima poput Venecije postoji zaista snažan otpor protiv turizma. Velik dio preostalih Venecijanaca (grad se unatrag nekoliko desetljeća depresivno ispraznio) naprosto više ne želi vidjeti kolone turista.

Treće, ugostiteljski lobi u oba grada, koja, osim u par iznimki, nisu poznata po vrhunskim restoranima, želi uništiti street food, kako bi privukao što više posjetitelja u restorane.

Takve su zabrane, naravno, potpuno besmislene, te govore o stanovitom autizmu današnje Europe. Dok u Aziji štandovi s uličnom hranom dobivaju Michelinove zvjezdice, na Zapadu se, eto, ulična hrana počela zabranjivati. Jer doslovno i metaforički govoreći, vlasti koje zabranjuju svojim građanima I posjetiteljima da jedu na ulici, zabranjuju street food, jedan od najdragocjenijih kulinarskih žanrova današnjice.

U Hrvatskoj, srećom, još ni jednom lokalnom birokratu nije palo napamet uvesti sličnu zabranu. Vjerujemo da bi naši građani reagirali krajnje agresivno na svaki pokušaj uvođenja zabrane konzumiranja hrane na ulici. Moramo, međutim, podsjetiti da su stanovite hrvatske ugostiteljske skupine ne tako davno zagovarale kraće radno vrijeme trgovina u turističkim zonama, kako bi se turistima onemogućilo da sami kupuju piće, što je jedan od najapsurdnijih prijedloga koje smo ikada čuli. Zabrane, naime, nikada i nigdje ne potiču konkurentnost. Kao ni raznolikost ni slobodu.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.