Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prije par godina kolege iz naše tadašnje redakcije anketirali su nas za temu o napojnicama. Znali su da često jedemo u restoranima, pa su nas pitali kolike napojnice ostavljamo konobarima. Na veće iznose deset posto, na manje oko 15 posto, odgovorili smo. “Toliko?” začudila se novinarka, “Čini mi se previše. Ja uvijek zaokružim na prvi veći iznos.” Na što je druga naša kolegica rekla: “Ja ne ostavljan ništa. Rijetko idem u restorane, a i kad idem iz principa ne ostavljam napojnice.“ Na naše začuđene poglede, objasnila je: “Mislim da sam dobar gost. Kad jedem vani potrošim dosta, a imam osjećaj da me se procjenjuje samo po toj napojnici. To nije fer i neću sudjelovati u tome.” Takav nas je stav tada pomalo šokirao, ali kad smo u srpnju, nakon što nam je jedan čitatelj pisao kako ga je začudilo što je konobarica u restoranu Vinodol stranom gostu napomenula da servis nije uključen u cijenu večere, objavili članak u kojemu objašnjavamo naš stav oko napojnica, ispod njega se na Facebooku razvila zanimljiva rasprava.
Neki čitatelji su objašnjavali zašto uvijek ostavljaju napojnice, drugi pak zašto ih ne ostavljaju, treći su navodili uvjete koje posluga mora zadovoljiti da bi dobila napojnice, no dio čitatelja objasnio je zašto namjerno ne ostavlja napojnice iako misli da su one dobar običaj. Neki su odustali od napojnica jer su, opravdano, revoltirani neizdavanjem računa i drugim metodama muljanja u nekim hrvatskim restoranima, neki misle da ne gosti ne bi trebali subvencionirati konobarske male plaće, neki pak smatraju da sudbina konobara uopće nije njihova briga.
Dakle, gosti koji svjesno i namjerno ne ostavljaju napojnice nisu baš usamljeni. U Americi se ovih dana piše baš o takvim gostima, jer taj stav postaje popularan. Priča, naravno, nije mogla proći bez nedostižnog Mr. Pinka iz Tarantinovih Reservoir Dogsa i njegove rečenice: “I don’t tip because society says I have to.” (Ne ostavljam napojnice jer društvo kaže da moram), “Okej, ostavit ću napojnicu ako je netko stvarno zasluži. Ako se potrude, dat ću im nešto. Ali, mislim, to automatsko ostavljanje napojnice je sranje.”
Mr. Pink je danas utjelovljenje cijele jedne populacije restoranskih gostiju, neke vrste restoranske kontrakulture koja se upravo danas, kad ljudi na restorane i hranu troše više nego ikad, javlja kao specifičan oblik potrošačke svijesti.
“Puno trošim na hranu, alkohol i putovanja jer uživam u tome. Ostavit ću malu napojnicu, ali jednostavno nemam osjećaj da bih trebala ostavljati te velike iznose,” tvrdi jedna 29-godišnja Njujorčanka u Eaterovoj anketi, koja ostavlja oko 5 dolara na svaki račun iznad dva dolara, bez obzira na iznos računa.
Neki sugovornici priznaju da ne ostavljaju napojnice jer znaju da drugi ostave dovoljno da konobari budu zbrinuti. Ti koji ostavljaju više, u Americi ostavljaju 12 do 18 posto. “Ne želim biti nepristojna i reći da me nije briga, ali zapravo me nije briga. Ja ne poznajem te konobare. Sami su odabrali svoju profesiju,” kaže jedna sugovornica.
Napojnice su stalna restoranska tema, pa i predmet istraživanja. U jednoj od novijih studija koje je proveo Fakultet hotelskog menadžmenta na Sveučilištu Cornell, 40 posto ljudi ne ostavlja napojnice jer ne znaju koliko bi trebali ostaviti. Ljudi koji znaju običaje, pokazalo je isto istraživanje, lakše ostavljaju napojnice.
Gosti koji ne ostavljaju napojnice zato što nemaju dovoljno novaca najmanja su skupina, ali zato velik broj gostiju ne ostavlja napojnice jer osjeća da je taj novac bačen, radije ga troše “na nešto konkretnije”. S druge strane, nedavno istraživanje servisa CreditCards.com pokazalo je da zaista postoji veza između neostavljanja napojnica i nižih prihoda.
Jedan od važnih faktora namjernog neostavljanja napojnica je smjena generacija. Milenijalci kao udarna potrošačka skupina, ujedno su i najtvrdokornija demografija kada je riječ o napojnicama. Deset posto ih nikad nigdje nije ostavilo napojnicu, a inače napojnice ne ostavlja njih gotovo trideset posto.
Ipak, najzanimljiviji su gosti koji, poput naše bivše kolegice ili Njujorčanke iz Eaterova teksta, neostavljanje napojnica tretiraju kao iskaz svoje potrošačke, pa i društvene svijesti. Njihovi argumenti idu od čiste škrtosti do kompleksnih društveno-ekonomskih teorija. “Kvaliteta usluge će rasti ako vlasnici konobarima počnu davati pristojne plaće, a ne ako im gosti daju veće napojnice,” napisao je na Redditu jedan Kanađanin. Neki gosti tvrde da napojnice treba potpuno ukinuti kao običaj, jer potiču seksualno uznemiravanje i diskriminaciju u restoranima i potiču eksploatiranje zaposlenika. Neki od vodećih američkih restoratera, poput Dannyja Meyera, u svojim su restoranima zabranili napojnice.
Što se neostavljanja napojnica tiče, u Hrvatskoj je situacija slična kao i drugdje. “I ja sam se uvijek pitao, zašto konobar misli da mu se mora ostaviti napojnica?!,” piše BinHex u jednom od mnogih threadova o napojnicama na forum.hr, “Kad vidim takve statuse i čujem takve izjave od konobara baš dobijem poticaj da im nikad ne ostavim 1kn napojnice. Iskreno puno češće ostavim nešto napojnice nego što konobar to svojom ljubaznošću zasluži. Čisto eto jer mi se ne da čekati kusur. Mada to konobar i iskorištavaju pa mu za vratit kusur treba duže nego da ti donese jelo, sve u nadi da ćeš ti reći ‘uredu je’ i napustiti lokal,”
Drugi problem je nerazumijevanje instituta napojnice i nepostojanje javne svijesti o konobarskoj profesiji. “Likovi bi htjeli derati (i deru) veću lovu nego ja kao programer, a u svoje obrazovanje su uložili vremenski i novčano gotovo ništa, a njihove radne ‘vještine’ posjeduje bar 80% populacije,” piše u nastavku rasprave. Neki gosti, pak, misle da su napojnice pitanje nacionalnih kultura, pojedinih tržišta, i da u Hrvatskoj nisu običaj. “Koliko ja znam, u Hrvatskoj i nije toliko uobičajeno ostavljati napojnice u javnim ustanovama. Ako se i ostavljaju to nije zato jer je pod obavezno, već ih gost ostavlja ukoliko je jako zadovoljan uslugom.” piše jedan korisnik.
Neki gosti koji stavljaju kakve napojnice tako da zaokružuju na najbliži veći iznos tvrde da zapravo spadaju u skupinu koja ne ostavlja napojnice. “Dodam dovoljno da završim s okruglom brojkom, jer tako mirnije odem iz restorana, volim parne brojeve,” kaže jedan komentator.
Kao kontra ovim stavovima, u restoranima i na društvenim mrežama javljaju se pokreti za ostavljanje ogromnih napojnica. Trenutno najpopularniji narodni pokret za velike napojnice na društvenim se mrežama širi pod hashtagom #tipthebill i promovira ostavljanje napojnica u iznosu cijelog restoranskog računa. Svaki put kad neki celebrity ili nepoznati gost ostavi golemu napojnicu to postaje svjetska vijest i izvrstan PR za slavne goste, poput Ronaldovih 18.000 funti napojnice u grčkom hotelu u kojemu se u srpnju odmarao nakon Svjetskog prvenstva.
Oni koji ne ostavljaju napojnice također postaju vijest. Kao Bernie Ecclestone koji nije ostavio ni kune napojnice kad je 2015. bio u Trogiru ili Demi Moore koja je u hvarskom Garifulu ostavila 400-tinjak kuna na račun od gotovo 5000 kuna. Ili Tiger Woods, Sean Penn, Barbra Streisand i Madonna, da nabrojimo samo notorne uskraćivače napojnica. To javno sramoćenje dio je upravo onog društvenog pritiska kojemu se gosti koji ne ostavljaju napojnice suprostavljaju. I tako otvaraju pitanje kojemu bi možda trebalo posvetiti više pažnje. Mi ćemo dotad u svakom restoranu ostavljati napojnice kao i dosad.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
