Đurina hiža ima vrlo dobro meso, ali bi morala unaprijediti neke kuharske tehnike i prezentaciju

Veliki teleći file došao je na stol samo u pratnji pomfrita i dvije ili tri mini rajčice. Više nije trebalo. Bilo je to najfinije i najčišće prezentirano jelo u subotu popodne u Đurinoj hiži, prilično dobrom restoranu na lijepoj šumskoj lokaciji 45 minuta udaljenoj od centra Zagreba. Meso je imalo pun okus i savršenu, putrastu teksturu, te je bilo perfektno pečeno, s dovoljno Maillarda i blagim ružičasto-crvenim preljevima u presjeku. Teleći je biftek Đurinoj hiži, već pomalo kultnom restoranu blizu Varaždina, osigurao visoku ocjenu za hranu.

Prvo, riječ je o iznimno vrijednom rezu kojeg većina restoraan ne drži jer je prerijedak: pravi teleći file (dakle, minijaturni biftek), može se dobiti uglavnom u pravim fine dining restoranima, i sada u Đurinoj hiži. Drugo, teleći je biftek vrlo lako prepeći i presušiti. U Đurinoj hiži niti su ga presušili niti su ga ostavili sirovim, što znači da razumniju kako treba tretirati meso.  Teleći file bio je jedan do brojnih privlačnih eksponata na velikoj dasci koju su nam donijeli čim smo sjeli na terasu usred usred šume iznad Varaždinskih toplica, čiji su zidovi, baš kako treba za taj kraj, ukrašeni goblenima.

Osim teletine, još smo mogli uživati u pogledu na moćni T-bone, slasni suho odležani ribeye, pa marinirani ribeye, mariniranu vratinu crne slavonske svinje, srneći file i još jedan lijepi komad janjetine. Dio svih tih mesožderskih divota nije još na tiskanom i web meniju Đurine hiže, jer se restoran vratio s godišnjeg odmora prije tri dana, a neki od ovih atraktivnih komada mesa novi su u ponudi.

Srneća pljeskavica

Srneća pljeskavica, koja spada među klasike Đurine hiže, bila je također odlična: lagano krvava u sredini, dovoljno srneća da bi se osjetio okus divljači i dovoljno goveđa da bi bila sočna. No, prezentacija srneće pljeskavice naznačila je određene probleme u kuhinji. Povrće s roštilja bilo je nabacano kao bagerom, a cijeli je tanjur možda bio premali za pljeksavicu, hrpu pečenog povrća (tikvice i patlidžani bili su neugodno gnjecavi, zapravo više dinstani nego grilani ) i dvije zdjelice, jednu s ljubičastim lukom, i drugu s inferiornim ajvarom. Tehnički kulinarski problemi nastavili su se i s manje važnim jelima.

Juha od gljiva

Salata od svježeg bijelog zelja s bučinim uljem bila je skoro izvrsna. Ovo skoro odnosi se na dosta jak dojam da su uz sjajno ulje salatu začinili bijelim alkoholnim octom, što se, naprosto ne radi. Nadalje, juha od šumskih gljiva mogla je biti izvrsna da je samo malo pažljivije pripremljena. Naime, dobili smo oveći lavor juhe koja je jako fino mirisala, ali po kojoj su plivale lokve masnoće, vjerojatno od kiselog vrhnja. Osim toga, u toj velikoj kubikaži aromatične tekućine vidjelo se ne baš puno gljiva. Bilo bi puno efektnije da smo dobili dvostruko manje juhe, s nešto više gljiva i s dva tri lista nečeg svježeg i zelenog što ide dobro uz vrganje, poput bosiljka ili timijana.

Čini se, zapravo, da Đurina hiša varira između iskrenog interesa za vrhunsko meso – riječ je ipak o steakhouseu – i nekih starinskih kulinarskih praksi koje naprosto nisu dobre. Stanje s vinima također nije osobito dobro.  Đurina hiža nema formalnu vinsku kartu, nego tek papir s desetak vina ubačen u meni. E sada, sadržaj tog papira ne mora biti točan, jer nam je ljubazni i brzi konobar rekao da mora provjeriti koje buteljke zapravo drže. Šteta je imati tako dobro meso, a ne uložiti bar nešto više truda u vinsku kartu, koja ne mora biti duga, ali mora biti precizna, transparentna i korespondirati s onim što se u restoranu jede.

Usprkos svim ovim zamjerkama, Đurina hiža čini nam se kao najozbiljniji restoran varaždinskog kraja i cijelog Hrvatskog Zagorja (uz vječni prijepor pripada li Varaždin Zagorju ili ne). Čini nam se da su ljudi koje ondje rade dovoljno mladi i pametni da nastave unapređivati razinu kuhanja i servisa koju su dosad dosegli. Porcije su očekivano velike, a cijene vrlo umjerene za tu kvalitetu i količinu mesa. Teleći file, srneću pljeskavicu, juhu od gljiva, goveđu juhu, buteljku Bolfanova Sauvignona i još par čaša Frankovke Miraz platili smo 523 kune.

ĐURINA HIŽA
Varaždinska 70, Varaždinske Toplice

HRANA -4/5  VINA –  POSLUGA +3/5  AMBIJENT-4/5
kreditne kartice:Visa, Mastercard

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.