ATENSKA LEKCIJA IZ UGOSTITELJSTVA Kako je tradicionalni turistički grad postao superiorna koktelska destinacija

Medijska slika ove zemlje u dubokoj financijskoj krizi i vlastito nepoznavanje grčkog načina života, nisu me baš najbolje pripremili na atensku vibrantnu barsku scenu. Naime, dva dana koje smo proveli u ovoj metropoli, bila su ispunjena samo ugodnim iskustvima i besprijekornom uslugom.

U Atenu smo sletjeli u nedjelju popodne. Već šokirane od toplog, gotovo proljetnog vremena, domaćini su nas dodatno šokirali i kasnopopodnevnim izlaskom u bar koji je izgledao kako barovi u zagrebačkom centru izgledaju u petak navečer. DJ koji pušta pristojnu glazbu, hrpa ljudi različitih dobnih skupina koji se druže uz koktele i vina i atmosfera koja se iz minute u minutu zahuktava. Kad smo se oko devet navečer odlučili promjeniti lokaciju, bar je bio kompletno pun, a zabavi se nije nazirao kraj. Iz količine ljudi na ulici i u drugim barovima, ubrzo nam je postalo jasno da Atena živi kao da sutra ne postoji, a da je ugostiteljstvo i ponuda u većini lokala na nivou do kojeg će Hrvatskoj trebati još dosta vremena. 

Obližnji ulični burger bar sa velikom listom opcija pokazao se kao pravilo, a ne iznimka ukusne i pristupačne ulične hrane, a i bio je prijeko potreban predah na putu do par minuta hoda udaljenog Baba Au Ruma – post tiki bara s impozantnom kolekcijom rumova i kredibilitetom potvrđenim tridesetim mjestom na listi World’s 50 Best Bars. Opuštena kombinacija mediteranskog i karipskog stila u interijeru, sjajna glazba (opet DJ) i kokteli svjetske razine kod Babe nisu razlozi za opuštanje. Usluga je brza i precizna, a vlasnik prisutan i aktivan u svakom segmentu. Prepustili smo se u ruke barmena i probali nekolicinu njihovih sjajnih rum koktela, a za kraj ih zamolili da nam naprave koktel sa destilatom rogača iz zadarske destilerije Mashtel koji sam ponio sa sobom.

Fermentirano rogačevo brašno destilirano u kotlu sa tri komore unatoč hladnoj filtraciji zadržava izrazito jake i kompleksne arome rogača, a u Baba Au Rumu su ga ispravno kombinirali sa snažnim agricole rumom u jako fini sour. Za kraj su nas zamolili da im pošaljemo još ovog neobičnog destilata za daljnje eksperimente.

Na putu do hotela navratili smo u Borsalino (moto im je Hats off to fine spirits), gdje su nam uz dosta dobre autorske koktele servirali i jako fine tapase, a onda i preko puta u Noel – teatralni bar i restoran koji uspješno kombinira cinično kičaste detalje sa visokim staklenim stropovima impresivno različitih prostorija. Kokteli su, pretpostavljate, opet bili dosta dobri. 

Atena se definitivno iskazala za nedjelju navečer, ali je u 2 ujutro ipak posustala i zajedno s nama krenula na spavanje.  Barovi koje smo posjetili sljedeću večer – The Clumsies i Bank Job, samo su dodavali argumente na stranu superiornosti ugostiteljske ponude grčke prijestolnice u odnosu na brojne druge gradove, a pogotovo u odnosu na domaću turističku ponudu. Clumsiesov tim nam je strpljivo objašnjavao pozadinu nastajanja i korištenih tehnika iza pića koja smo probali, a u Bank Jobu su dio barmena iz naše grupe pustili u šank da demonstriraju vještine na nepoznatom terenu što se pokazalo kao zabavan sadržaj i za ostale goste – skandiranje i navijanje nije izostalo iako natjecanja nije bilo.

Lokalci, kojih je u ovo doba ipak puno više nego turista, piju jako puno koktela i destilata, vino je sljedeće na listi, a onda slijedi sve ostalo. Prekretnica u konzumaciji, ali i kreiranju koktela, na većem nivou im se dogodila prije samo 8 godina, a u Atenu je došla iz Soluna zahvaljujući samo jednoj osobi. 2009. je godine održano prvo svjetsko World Class natjecanje barmena na kojem je pobjedio Aristotelis Papadopulous i upisao grčke koktele na svjetsku kartu sa jedne strane, a doveo koktele u fokus u domovini sa druge strane. Aristotelis je postao gotovo pa nacionalni heroj, a iz tradicionalne ponude, grčka se počela mijenjati u koktel destinaciju i edukativnu preporuku za sve djelatnike iz ugostiteljske i turističke industrije. I to ne samo zbog koktela.

Količina ozbiljnih barmena koji rade u atenskim barovima je impozantna sama po sebi, ali usluga u kojoj smo uživali tu ne staje. Svi lokali imaju i više nego dovoljno vanjskog i pomoćnog osoblja. Piće nigdje nismo čekali više od 5 minuta, a smješak i srdačna dobrodošlica su bili pravilo bez obzira na količinu gužve ili nenajavljenih gostiju u našoj grupi (u jednom nas je trenutku bilo više od desetero). 

Ovaj se put nismo bavili restoranskom ponudom, ali prema onome što smo probali u bistro i street food formatima, u Atenu se moramo vratiti još nekoliko puta. Uz pristojne cijene i sve drame oko konstantne krize, grci u Ateni rade stvarno dobar posao iz kojeg se da puno naučiti.

Vedran Gulin je jedan od vodećih hrvatskih barmena, osnivač Bistroa 75 i koncepta Vino&Ino te utemeljitelj Cocktail Weeka Zagreb

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.