Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Svatko tko zna išta o restoranima, zapravo svatko tko zna išta o ičemu, TripAdvisor uzima s velikom rezervom. Ovaj je servis odigrao povijesnu ulogu u demokratizaciji gastronomije i promijenio odnose snaga između restorana, kritičara i publike, ali istodobno, upravo je način na koji TripAdvisor funkcionira, ponajprije zamućene granice stručnih i besmislenih recenzija i mogućnost manipulacije, vratio u igru profesionalne recenzente i tradicionalne vodiče.
TripAdvisor, kao što znamo, ima svojih svijetlih trenutaka, nije uvijek loše pročitati iskreno mišljenje običnog gosta, ali kad vidite koliko se rejting liste restorana razlikuju od bilo kakvog realnog stanja na terenu, svaka ozbiljna rasprava o korisnosti ovog servisa za interese potrošača, pada u vodu. Jedan članak objavljen ovih dana na američkom portalu Vice, spada u posebnu kategoriju, jer potpuno demolira sam smisao postojanja Trip Advisora. Autor članka Oobah Butler odlučio je dokazati koliko je TripAdvisor nepouzdan, pa je u svojoj staroj drvenoj baraci u mjestu Dulwitch na jugu Londona, inscenirao par prizora koje podsjećaju na Instagram fotografije iz restorana, i svoj nepostojeći restoran stavio na TripAdvisor. Do ovog momenta priča i nije nešto posebno, jer o sličnim se eksperimentima na internetu pričalo, iako nisu nikad zapravo potvrđeni. Ono što se dogodilo nakon toga puno je važnije. Oobah Butler na Viceu je dosta slikovito opisao cijeli projekt. Sve u njegovoj baraci bilo je lažno.
Na fotografijama nisu prava jela nego pjena za brijanje tablete za izbjeljivanje i slične stvari, meni je podijeljen na provokativne rubrike kao što to rade hipsterski bistroi, Butler ih je nazvao Lust, Empathetic i Love i u njima izlistao nemoguća jela poput veganskih školjki ili predjela servirana u “zdjelicama od egipatskog pamuka”, dok je tekući mesni ekstrakt Bovil na slikama odglumio “topli goveđi čaj”. Ubrzo su deseci ljudi počeli rezervirati večere u baraci, a “restoran” je postao lokalni hit. Cijeli članak možete pročitati OVDJE.
U ovoj priči treba uzeti u obzir da se sve događalo u Engleskoj, gdje se publika jako oslanja na TripAdvisor. Svejedno, znakovito je da nikome nije bila sumnjiva količina besmislica ispisana na profilu restorana. Naprotiv, nepostojeći restoran na TripAdvisoru je proglašen jednim od najboljih restorana u Londonu, jednoj od najkompetitivnijih i najprofesionalnijih restoranskih scena na svijetu. profesionalnih gastro scena na svijetu. Dok se po internetu širi viralna slava Oobe Butlera, komentatori pokušavaju pronaći razlog ovog fenomena. “Možda je to zato što London nije grad u kojemu se naprosto izlazi da bi se jelo”, piše jedan, “Jesti u Londonu je sve više stvar iskustva velikog društvenog i kulturnog centra, sve je to postalo snobizam, hvalisanje i lov na najekskluzivnije i najnedostupnije rezervacije.”
Baraka u Dulwichu proglašena je “esencijalnim” londonskom restoranom, kičastom konceptualnom tvorevinom u koju se ulazi “samo prema dogovoru” i koja je “toliko popularna da se ne može rezervirati”. Već godinama čitamo da su za ovakve situacije krivi TripAdvisorovi algoritmi, ali Butlerov socijalni eksperiment ne govori puno samo o tom servisu. Baraka u Dulwichu postavlja neka važna pitanja o cijelom medijskom i celebrity sustavu koji guta restoransku scenu, gurajući u stranu ono što bi trebalo biti najvažnije – kvalitetu i iskrenost hrane i pravo gostiju da u restoranima dobiju najbolje što se može ponuditi za cijenu koju plaćaju.
Nakon što je njegov performans postao viralni hit na svim svjetskim medijima, Oobah Butler je, naravno, postao medijska senzacija dana. Na Viceu je objavio timeline 24 sata nakon što se priča o baraki proširila internetom, koji prevodimo u cijelosti.
Ja sam dosta jednostavan svat. Moj tipični dan izgleda otprilike ovako: buđenje, čaj, tuš, mlaki Lemsip i gledanje Extreme Railwaysa Chrisa Taranta dok ne ogladnim ili smislim što ću raditi. Nedavno je to, međutim, odstupilo do norme. U srijedu 6. prosinca priča koju sam napisao za Vice o tome kako sam pretvorio svoju baraku u najbolji londonski restoran na TripAdvisoru, postala je viralna.
Uslijedili su jedan nastup na televiziji za drugim bez spavanja i prozivanje “zločestog dečka” na najvećim britanskim jutarnjim TV emisijama. Ovo je timeline moja 24 sata.
11:00: Otvorio sam vrata svoje barake i izašao van. Sve je bilo blatnjavo pa sam se vratio unutra i bacio nazad u krevet. Telefon mi je počeo vibrirati kraj glave. Konačno. Članak na kojem sam radio sedam mjeseci, i s kojim sam izludio sve oko sebe, objavljen je
11:08: Twittao sam članak i prebacio se na druge accounte da mu dam par lajkova. Da dobijem bar dva lajka za sedam mjeseci rada
11:19: Telefon opet zvoni, ne znam više je li u mojoj glavi ili na stolu. Nije prestao zvoniti. Prije petnaest minuta imao sam 6500 followra, sad ih imam 6600.
11:58: Twitter mi je promijenio postavke da dobivam notifikacije samo od ljudi koje sam odobrio. Tip koji je nadležan za vina kod Gordona Ramsaya dao mi je LOL, sviđa se i Reneu Redzepiju, vlasniku Nome, “restorana koji je četiri puta proglašen najboljim na svijetu.”
12:23: Shedov (Oobin lažni restoran) mail guši se pod zahtjevima za rezervacije. Čudno, ali jedan me šokirao. “Ponosan sam na teme, stvarno jesam.” Potpis – Guardianov restoranski kritičar Jay Rayner. Osjećam trnce na tjemenu.
12:49: Stiže prva negativna reakcija. Tim mi šalje bijesnu poruku da je ženi obećao stol u Shedu za godišnjicu braka. Jasno mi je, moja podvala ne razotkriva samo mene kao patološkog šarlatana, nego i njega.
13:43: Stiže prvi zahtjev za intervju. Netko iz METROa. Prebacuju me na conference call. To će, doznat ću kasnije, dodati 20 funti na moj telefonski račun.
14:31: Grayson Perry promovira moj nepostojeći restoran; PJ Vogt, voditelj Reply All, retweeta to. Jedan parlamentarni zastupnik, Torijevac, tvita kako diskretno uživa u cijeloj priči tijekom zasijedanja parlamenta. A onda…
14:32: …zvoni telefon koji sam kupio za The Shed. “The Shed u Dulwich, dobar dan,” odgovaram po navici. Trenutak tišine, netko praska u smijeh, onda poklapa. Bio je to prvi od mnogo prank callova koje ću dobivati još dva tjedna, danonoćno. Tako mi i treba.
15:05: Upravo sam dao intervju The Evening Standardu, ali nisu zadovoljni. Inzistiraju da me sutra dođu slikati u baraku. Odbio sam na temelju činjenice da to ne želim.
16:52PM: “David Baddiel follows you”?
18:21: ITV News me zove i zbog njihove upornosti i očajnog signala koji imam u vlaku, pristajem da idući dan dođu u baraku.
18:39: Za par minuta zove BBC i uvjerava me da pristanem isto to.
19:20: Moj prijatelj, u čijem vrtu je moja koliba, zove me malo zabrinut. Jedan od gostiju koji je jeo u Shedu i mislio da je sve stvarno, bijesan mi stoji pred vratima.
19:49: Zvoni mi telefon. “Sutra ideš na Good Morning Britain,” kaže Viceova PR-ovka Emily, “Taksi ti stiže u pet ujutro.”
21:08: Trebao sam biti na stand-up showu ali stalno izlazim van pričati na telefon sa CBC-jem, NPR-om i Talksportom.
05:32: Budim se, srce mi lupa. Auto me čeka već 20 minuta. Ukurac. Hoću li stvarno zakasniti na Good Morning Britain? Bacam na sebe jučerašnju odjeću i gledam se u ogledalo; izgledam mamurno.
06:01: U šminki, bojaju moj ten boje kozica u ten boje piletine
06:30: Idem u eter
06:45: Opet u taksiju, totalno high. Mama, teta i prijatelji šalju mi pouke, pričam s vozačem o TripAdivsoru. Telefon mi zvoni i stvari postaju još bolje – Paul Rose! Upravo me gledao na televiziji i želi me na svom showu na TalkRadiju. Taksi me vozi tamo.
07:30: Intervju je pristojan Paulova kolegica pita me da li bih htio popričati s njom. Ispostavlja se da je iz Th eSuna. “Ne,” kažem, “Ja sam navijač Liverpoola.” Paul Ross se mršti. “Ovo je TalkRadio – praktički si već pričao sa Sunom, frende.”
09:43: Čuo sam se s mamom i tatom, uvjereni su da sam ostavio “vrlo profesionalan” dojam na Good Morning Britain. Probijam se kroz još par radijskih intervjua.
10:12: Imam hrpu freind requesta na Facebooku, od ljudi s kojima se nisam čuo od srednje škole.
11:21: Javlja se ITV, zabezeknut sam. Dvije televizijske ekipe nespretno se motaju jedna oko druge da dobiju kakav pristojan kadar moje trule terase, oljuštene farbe i ljuski jaja na podu Tl;dr: I live in a shit hole.tel
11:32: The Evening Standard koristi karikaturu mog Sheda da bi ismijavao Brexit.
13:12: ITV News pokušava organizirati javljanje uživo s pitanjima, pristajem
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
