Visa Inspire

Kult Plave Kamenice

Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Kornati vina

Samoborskom Zelenom papru, restoranu što ga vode dragi i pristojni ljudi, hitno trebaju promjene

U Zelenom papru jučer, u nedjelju za ručak, nije bilo puno jela s jelovnika. Nisu imali janjeću pljeskavicu, koja je svojedobno bila jedan od trademarka restorana. Nisu imali janjeće kotlete, koji su uredno upisani na meniju. Nisu imali čak ni pastrvu, ribu koju je zaista lako nabaviti. Kad smo se, napokon, odlučili za bifteke, ekscentrično pristojni gospodin s urednom sijedom bradom morao je otići u kuhinju da provjeri ima li ondje bifteka. Zatim smo tražili vinsku kartu koja, međutim, fizički ne postoji, budući da ovaj renomirani samoborski restoran trenutno drži točno dvoje crne buteljke (riječ je o čileanskim cabernet sauvignonima Casillero del Diablo i Montes) i tri bijele buteljke. Na vratima je, s nizom drugih naljepnica i etiketa zagrebačkog Vivata, ali u restoranu više nema Vivatovih vina, kao ni drugih vina. U Zeleni papar dolazimo nekih petnaestak godina.

Pamtimo ga iz vremena kad su se ondje subotom i nedjeljom jeli škampi i jastozi, pa vrlo fina gusja jetra, dok su janjeću pljeskavicu pripremali valjda prvi u Zagrebu. U ranim dvijetisućitima, na njihovoj su se vinskoj karti nalazila i klasična mala bordoška vina poput Chateau de Peza i Chateau Haut Beausejoura. Nekoliko godina kasnije uvozna su vina nestala. Pa je počela nestajati luksuznija hrana.

A sada više nema ni vrlo bazičnih jela poput pastrve, ribe koju drže sve samoborske gostionice. Kad smo čuli čega sve nema, za patku i pašticadu nismo se usudili ni pitati, da ne bismo našeg zaista ljubaznog i profesionalnog konobara/vlasnika doveli u još neugodniju situaciju. Zeleni papar, očigledno, nema snage nositi se sa svim mogućim financijskim opterećenjima, s kojima su suočeni hrvatski restorani, od niže kupovne moći većine gostiju, pa do udvostručenog PDV-a. Pa naočigled posustaje. Zeleni papar, nažalost, djeluje kao da nema volje usvojiti novi poslovno-gastronomski model.

Umjesto sadašnjeg menija na kojem se nalazi barem četrdesetak jela uključujući, primjerice, i miješane školjke i steakove na jedno sedam načina, Zeleni papar, ako želi preživjeti, morao bi svoj jelovnik svesti na najviše deset do dvanaest jela: dvije juhe, dva do tri hladna predjela, dva do tri topla predjela i pet glavnih jela, plus ponešto dnevnih, poglavito sezonskih specijaliteta. Tako bi se kuhinja i nabava mogli koncentrirati na kvalitetu uz smanjivanje troškova, a sva jela s menija u restoranu bi se zaista mogla naručiti. Ne postoji ništa gore, nego kad restoran ne može isporučiti pola onoga što piše na jelovniku.

Kratkim, točnim i zaista kvalitetnim jelovnikom, Zeleni papar, ponovo bi se mogao afirmirati kao uspješan restoran. Starinske fantazije o golemim jelovnicima, uništile su već previše hrvatskih restorana, uključujući cijelu Gračansku cestu u Zagrebu. Isto tako, Zeleni papar trebao bi otisnuti bilo kakvu kartu pića, pa makar na njoj bilo sveukupno šest vina, tri piva, dva whiskya i Bermet, naprosto zato što je naprijateljski prema gostima, ako ne znaju koliko će platiti vino.

Redukcionistički, ali kvalitativno orijentirani pristup mogao bi oživjeti Zeleni papar, zato jer ti simpatični i dragi ljudi uglavnom znaju kuhati. U nedjelju popodne u lijepom vrtu Zelenog papra naručili smo krem juhu od vrganja. Rekli su nam da se juha priprema od svježih a ne od sušenih vrganja, no u njoj se uglavnom osjetio prah od vrganja. Ako već tvrde da rade juhu od svježih gljiva, morali su je garnirati pokojom šnitom vrganja.

Bifteci, koje su na kraju ipak pronašli, ostavili su mnogo bolji dojam od juhe. Bili su uzorno pečeni, debeli, sočni, s rešetkom grilla na smeđe-crnoj površini, i s lijepim, crvenoružičastim mesom. Nije nam, doduše, jasno zašto su ih donijeli na posve hladnim tanjurima. Police od krumpira bile su zapravo čips, čije su pojedine kriške hrskale dok su druge izgledale premlohavo za tu vrstu pripreme krumpira. Sočni, svježi, mirisni kruh s debelom hrskavom koricom bio je, uz steakove, najbolji dio našeg ručka, koji smo platili 634 kune.

S obzirom na samoborski veliku količinu hrane, Zeleni papar nije skup. Odluče li se vlasnici na promjene, koje smatramo žurnim i neophodnim. I ako skraćeni, kvalitetni i precizan jelovnik udruže sa sadašnjim cijenama, nadamo se da će Zeleni papar na proljeće doživjeti poslovni i gastronomski preporod.

ZELENI PAPAR
Starčevićeva 17, Samobor

HRANA -3/5  VINA -2/5  AMBIJENT 4/5(vrt)  POSLUGA 4/5<
sve kreditne kartice


s-pellegrino-simboli-laterali

aviation-gin

vinski-izvjestaj-2018-naslovnica
ULJE2018-NASLOVNICA

Samoborskom Zelenom papru, restoranu što ga vode dragi i pristojni ljudi, hitno trebaju promjene

by Kult Plave Kamenice time to read: 3 min