Prošlog smo ljeta napsiali nekoliko entuzijastičkih tekstova o cafeu Verde u Martićevoj ulici. Verde je nudio velik izbor vina na čaše, među prvima u Zagrebu koristio Coravin za skuplja vina, trudio se baviti jednostavnom gastronomijom, pa su nudili dobro složene plate pršuta, briea i lososa, pa su još bili puni finih kolača. Među pivima isticao se talijanski Re Ale, kava je spadala među najbolje u gradu, a cijelo je ovo izvrsno uređeno mjesto udahnulo jako puno života u Martićevu ulicu.
Verde ju u vlasništvu jednog uspješnog marketinškog bračnog para: ljudi puno putuju, pa su u Zagrebu htjeli otvoriti lokal poput onih u kakvima uživaju u inozemstvu. Vlasnici su sami uređivali Verde, koji zaista sjajno izgleda. Godinu dana kasnije sofisticirani se Verde počeo pretvarati u budget café.
Neki smo dan pred vratima naletjeli na crnu ploču, na kojoj se reklamira Estrella za 18 kuna i tostevi za neki sličan iznos. E sada, ne možete imat ambiciozan lokal, koji se reklamira bezokusnim industrijskim pivom iz supermarketa (kakvo, recimo, toči jedna pečenjara na obližnjoj autobusnoj stanici u Heinzelovoj). Istodobno, izbor bijelih vina sveo se na točno dva, s tim da konobari katkad nisu sigurni o koja dva se radi.
https://www.instagram.com/p/BRqZ6wvB-8C/
Umjesto plata sa San Danieleom, Verde uz tosteve priprema tople sendviče s nekim pršutom u kojima se, kroz par listova svježeg bosiljka, barem još osjeti touch of class lanjskog Verdea. Taj touch of class defnitivno je, međutim, nestao kad nam je inače ljubazna konobarica počela prati stol dok smo još jeli sendvič i pili vino, pa smo umjesto aroma bosiljka i malvazije osjetili jedino neugodan i oštar vonj sredstva za čišćenje. Moramo priznati da nam se niakd u životu nije desilo da nam netko riba stol za kojim upravo jedemo i pijemo. No, ta ljubazna konobarica nije kriva; očigledno joj nitko nije rekao da se to ne smije.
Pad Verdea u nižu kategoriju kafića, suprotno željama Verdeovih vlasnika, povezan je uglavnom s lošim vođenjem tog bara. U provj fazi, dok je Verde imao izvanrednu ponudu, tu vrhunsku robu nitko nije znao prodavati. Zatim se ondje promijenilo nekoliko voditelja i valjda petanestak ili više konobara, pa je i u ponudi i u servisu počeo vladati stanoviti kaos. Što je vjerojatno proizvelo financijske gubitke, pa vlasnici više nisu bili sigurni kako da se postave prema Verdeu. Što je, opet, naposljetku dovelo do identificiranja Verdea s lošim industrijskim pivom i s tostevima te do čišćenja stola za kojim upravo jedemo.
Da je Verde od početka imao profesionalnog voditelja, kojem su vlasnici dali precizan zadatak što da učini s tim lijepim modernim lokalom, danas bi se Verde vjerojatno ubrajao među najbolje barove u gradu. Ovako, međutim, iz dana u dan (blizu stanujemo) svjedočimo kako je Verde nažalost na putu prema dolje.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.