Legendarna Astarea danas je nažalost tek loše vođena gostionica s ponekim dobrim jelom

Početkom dvijetisućitih počeli smo otkrivati čaroliju istarskih konoba, gostionica gdje su se posluživala autentična, svježa, namjerno rustikalna jela temeljena na najboljim lokalnim sastojcima. Neke su se konobe, poput Morgana, bavile elaboriranim kuhanjem, a neke vrlo bazičnom ali zaista vrhunskom pripremom hrane. Astarea iz Brtonigle spadala je u ovu drugu grupu, pa je vrlo brzo stekla kultni status. Iz Zagreba se odlazilo u zapadnu Istru, u vrijeme dok su ceste bile puno lošije i sporije nego danas, samo da bi se objedovalo u Astarei.

Danas je, nažalost, Astarea tek loše vođeni lokal s neobično amaterskom poslugom. Od njene stare slave ostala je tek briga za svježinu ponekih sastojaka, što svakako nije loše, ali i mnoge manje poznate gostionice dostigle su tu razinu. Evo što sve u subotu popodne nije valjalo u Astarei.

Prvo, donijeli su nam stari bijeli kruh iz dućana koji su tek prepekli na otvorenim gradelama. Zaista je neobično da konoba s velikom otvorenom peći ne priprema svoj kruh, nego ga kupuje u trgovini.

Drugo, maslinovo ulje nije imalo okus ni miris ni po čemu. U Istri, zemlji najboljih maslinovih ulja na svijetu, pomalo je nedopustivo gostima ponuditi tako inferioran proizvod. Treće, ovčica koju su lijepo ispekli na gradelama nije bila dobro očišćena. Kad smo je otvorili, naletjeli smo na puno iznutrica. Cijeli jedan dio ribe bio je iznutra crn . Na takvu nepažljivost u kuhinji nismo naletjeli dugo godina. Četvrto, blitva je bila više smeđožuta nego zelena, što govori u nesmiljenom prekuhavanju. Peto, rajčice u salati imale su onu pjeskovito-vodenastu teksturu i nula okusa, što je karakteristično ili za velike jeftine uvozne rajčice iz supermarketa, ili za rane jabučare, sortu koju zaista ne bi trebalo koristiti u salatama.

Šesto, dok je blitva bila prekuhana, neki su krumpiri ostali nedokuhani. Sedmo, Astarea ima golemi meni pun svih mogućih ribljih i mesnih jela, no on je prilično netočan. Kad smo gospodina Nina Kernjusa,  vlasnika i chefa Astaree koji se s gostima osobno dogovara oko hrane pitali za brudet, čovjek se zamalo uvrijedio. Odgovorio je nešto poput ”Ma ne, nemamo brudet. To se kuha samo ako ga gosti unaprijed naruče. Tko bi to svaki dan kuhao? Naruči se, skuha, proda i to je to.” Vrlo dobro (premda nam se ne čini da je brudet baš tako komplicirano jelo), ali zašto je onda brduet na jelovniku, kao i niz drugih jela koja nemaju? Ne bi li bilo jednostavnije, barem za goste, svaki dan isprintati jelovnik s popisom hrane koju zaista drže? Osmo, konobarima je valjda bilo neobično što smo naručili jedno hladno i jedno toplo predjelo, pa su nam prvo donijeli salatu od hobotnica, a nakon petnaestak minuta kunjke. E sada, minimum restoranskih pravila posluživanja hrane nalaže da se predjela donose istodobno. Kad smo, dok je hobotnica sama čekala školjke, zamolili za ovo drugo predjelo, vlasnik nam je dobacio:”Pa kunjkama treba vremena da se skuhaju!” Deveto, u Astarei smo popili dvije buteljke svježih malvazija. Izvrsnu Coronicinu i sasvim solidnu Damjanićevu. U dva i pol sata nitko od konobara nije nam ni jednom ni pokušao natočiti čašu vina, osim kad su otvarali boce.

I tako dalje I tako dalje…

Nasuprot svim ovim zamjerkama, stoji činjenica da su kunjke bile briljantne, baš prepune mora, i da su ovčica i škrpina zaista bile svježe i korektno pečene. Što je svakako za pohvalu ali, kako smo već napisali, u Istri sada ima desetine lokala koji se trude držati svježu ribu. Astarea i dalje odlično posluje. Kad smo dolazili, velika grupa starijih veselih Talijana pjevala je na terasi, a kad smo odlazili jedno je dobro raspoloženo slovensko društvo baš naručivalo večeru, dok su svi stolovi u lijepom dijelu vrta već bili puni. Jedan razlog Astareine popularnosti vjerojatno leži u lojalnom odnosu starih i stalnih gostiju, a drugi u jako niskim cijenama. Dva predjela, dvije ribe i dvije buteljke vina platili smo tek nešto više od 500 kuna. Astareine cijene ostale su u ranim dvijetisućitim godinama. Astarein odnos prema kuhanju i posluga, podsjetili su nas nažalost na restoranske standarde iz kasnih osamdesetih. Astarei je hitno potreban novi, ozbiljan i kompetentan voditelj restorana. U suprotnom, Astarea će, bojimo se, osobito izvan sezone, početi poslovati sve slabije i slabije.

KONOBA ASTAREA
Brtonigla

HRANA -3/5  POSLUGA -2/5  AMBIJENT 3/5 blagovaonica s kaminom i mala terasa, 4/5 stolovi na travnjaku

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.