Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Divider Text

Kaokakao u Voloskom je još jedna dražesna slastičarnica s korektnim i nepamtljivim kolačima

kaokakao-g

Tko želi znati zašto se ljudi zaljube u Kvarner, kao mi, trebao bi prošetati Voloskom u miran sunčani dan kakav je bio ovaj savršeni petak. Sva takva mala, nekad bogata mjesta na Kvarneru, imaju tu tipičnu dražesnu i odmjerenu ljepotu, skrivenu u vrtovima, lođama i prolazima koji strme uličice izvode na lungo mare. Volosko, sa svojim malim vilama, elegantnim dvorištima i parkićem s vidikovcem pod crkvom koji otvara fenomenalan pogled na more, utjelovljenje je pristojnog, finog osjećaja za dobar život zbog kojeg se ljudi vraćaju na Kvarner. Krenete li glavnom ulicom, proći ćete kraj minijaturne konobe iz koje mirišu frigani gavuni i više nitko ne može stati unutra jer je mala grupa Talijana bila dovoljna da zauzme sav prostor, s druge strane, u prizemlju stare dvokatnice zatvorene škurama vidjet ćete starinsku butigu, jednu od onih s velikim drvenim pultom i starom kasom kakve su nestale još 70-tih, proći ćete kraj par diskretnih ureda agencija za nekretnine i točno pri kraju ulice, malo iza stuba koje vode u konobu Tramerka, ugledati dražesnu slastičarnicu Kaokakao. Otvorena prije tri godine, Kaokakao nije mogla naći bolje mjesto od Voloskog.

Unatoč imenu, kad je vidite prije ćete pomisliti na roman Chocolat nego na Vlatka Stefanovskog. Njezine bijele tende, visoki stolići, drvene stolice sa šarenim jastučićima, bijele lampe, retro vitrina i uzorno lijepi kolači, uljepšavaju cijelu ulicu. Meni je istaknut na zidu, ako u restoranu: ekleri, millefoglie, slani karamel, cassis, bulle, kolači Volosko i Sissi, sve je dosljedno slatkom starinskom imidžu slastičarnice i Voloskog. Uz kolače možete popiti i čašu porta, i slušati simpatične slastičarke kako razgovaraju s gostima. Iako smo se vraćali s rakošnog ručka, morali smo sjesti u Kaokakao i probati kolače o kojima se priča da su nadaleko najbolji u svom kraju. Probali smo kolač Volosko koji rade s ganacheom od čokolade i karameliziranim lješnjacima od malina, ekler od čokolade, kolač od slanog karamela s biskvitom od badema i cvijetom soli,  i millefoglie, jedan od njihovih najprodavanijih kolača. Izbor je puno veći, u ključuje među ostalim još jedan signature, kolač Kaokakao, jedan veganski kolač, jedan ili dva s kokosom i još par torti. Kolači koje smo probali tehnički su bili dobri. Sve teksture bile su školske, od chouxa u  ekleru do laganih prhkih listova tijesta u millefoglie. Okusi kolača su odmjereni, biskviti su rahli i sočni, kreme korektne. Problem je, međutim, u sastojcima. U ovom slučaju u čokoladi.

Od svih kolača koje smo probali najbolji dojam ostavio je millefoglie. Ostali kolači, koje se baziraju na čokoladi, patili su od onog tipičnog prosječnog okusa, za koji ne možete reći da kolač čini lošim, ali je previše banalan da bi ga činio zaista dobrim i pamtljivim. To je onaj okus čokolade u kojemu su kiseline slabe ali greze, šećeri na aftertasteu malo štipaju i nema gotovo nijedne distinktivne arome zbog koje kolači sa zaista vrhunskim čokoladama pjevaju, i izazivaju gotovo senzualni užitak. I Kaokakao, kao i milijun drugih slatičarnica i restoranskih kuhinja u Hrvatskoj, koristi istu čokoladu, Callebaut. Naravno, o tome koju čokoladu koristiti, Callebaut, Valrhonu, Guittard, Belcolade ili bilo koju drugu, vječna je rasprava među slastičarima i nije jednostavna. Od cijena do ponašanja čokolada u različitim kombinacijama i tehnikama, iskustva su različita, a mišljenja često podijeljena. Ono što je nažalost sigurno, jest da u Hrvatskoj tu raspravu ne vidimo. Čokolade koje se koriste u većini hrvatskih slatičarnica i čokoladarnica (a to bi se moglo reći i za druge sastojke), tek su više ili manje solidna konfekcija, bez dovoljno karaktera i finese da bi se deserte koji se rade s njima prodavalo pod vrhunske, kako se to često pokušava. I taj problem ima i Kaokakao. Riječ je o jednoj pristojnoj i ugodnoj slastičarnici koja vas neće razočarati, ali je samo još jedna lijepa slastičarnica srednjeg ranga. Bolja od, recimo, zagrebačke Meet Mia, ali još ni blizu ambiciji, sastojcima i inovativnosti onih malobrojnih zaista dobrih slastičarnica poput Orijenta ili Maka na konac. Ono što Kaokakao čini posebnom su entuzijazam i ljubav s kojima se u toj slastičarnici radi, i taj nevjerojatni šarm Voloskog koji istodobno dijeli i upotpunjuje. 

Plava
Sve sto stvarno trebate znati o gastronomiji
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.

})