Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Roštiljarne su unatrag šest ili sedam godina-što se, naravno, poklapa s dolaskom Velike krize u Hrvatsku-postale omiljeni zagrebački ugostiteljski format. Prihvatljive cijene udružene s našom heredeitarnom ljubavi prema mesu pečenom na drvenom ugljenu, učinile su roštiljarne iznimno popularnim biznisom, s velikim obrtajem gostiju. Kada je, pak, o kvalieti riječ, najbolje meso s roštilja i dalje se jede u pravim, velikim restoranima poput Baltazara ili Jarunskih dvora: niti jedan proizvod nijedne zagrebačke roštiljarne uopće se ne može približiti Baltazarovoj pljeskavici. Među desecima mediokritetskih lokala, izabrali smo, ipak, pet prihvatljivih.
Pljeskavice u Kostinoj Tvornici pljeskavica više podsjećaju na beogradsku Skadarliju nego na južnu Srbiju: one su predebele i prevelike, ali su svejedno vrlo fine. Zapečeni grah upravo je izvanredan, svakako najbolji među svim roštiljarnama, Salate su svježe i korektne, dok je izbor pića, nažalost, katastrofalan. Uz dobru hranu, Kostina se Tvornica izdvaja od drugih roštiljarni važnim malim detaljima, poput pravih ubrusa, umjesto tankih paprinatih salveta.
Žar je dobro uređen lokal, s nekoliko pristojnih vina, uobičajenom ponudom Zagrebačke pivovare (neobično je da skoro nijedna roštiljarna nije prepoznala trend craft piva), kao i relativno širokim menijem, za svoj žanr. Neki bi rekli i preširokim. No, bazični roštilj, u što smo se ovih dana uvjerili, i dalje je vrlo, vrlo solidan, prilozi poput hrskavog i slatkastog prženog krumpira također su dobri, a cijene su uobičajeno niske: golemi Čarobni ćevap (dva velika cilindra mljevenog mesa s feferonima, umotana u pancetu) kojeg nismo uspjeli dovršiti, košta 39 kuna,
3. Stari kotač, Petrovaradinska 20
Stari kotač u Prečkom izgleda kao zagrebačke prigradske gostionice prije trideset i više godine, što jest šarmantno. Porcije su male, pljeskavice i ćevapi su izvrsni, s optimalnim omjerom arome dima i okusa mesa, cijene standardno niske. Nažalost, sve osim roštilja, od ponude pića do odabira kruha, prilično je loše. Vlasnici bi trebali uložiti bar malo više energije, da kapitaliziraju na ugođaju i na znanju pripremanja mesa.
Zapadna roštiljarna Milana Labusa jako je popularna, ali zapravo nije u dobroj formi. Meso se doima pomalo umornim, zapečeni grah je bezukusan, a kad smo zadnji put jeli ondje, najbolji su nam dojam ostavile lepinje, što nije osobiti kompliment. No, s obzirom na Labusov veliki i zasluženi ugled među zagrebačkom publikom, bit ćemo dobronamjerni, pa ćemo pretpostaviti da je Mitnica naprosto imala loš dan. Ponuda pića očekivano je mala i dosadna.
Pivnica Budwesier zalogajnica je opće prakse, u kojoj je između dvanaest i dva gotovo nemoguće pronaći stol, prije svega zbog ekscentrično niskih cijena. Ondje čak ni steak od lososa ne košta više od 45 kuna. Ono što u Budweiseru vrijedi jest zaista vrlo dobar roštilj: meso je gotovo uvijek sočno, svježe optimalno pečeno. Svi prilozi osim lepinja su loši. Točeni Budweiser je odličan, a vinska karta sasvim korektna, s nekoliko buteljki iz Iločkih podruma po 80 ili 85 kuna.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
