Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Pred La Bottigliu Volente u Trstu došli smo deset do pet popodne, dočekala su nas zatvorena vrata. Talijani i njihovo dvokratno radno vrijeme. Da se spasimo od neugodne bure, pobjegli smo u solidno uređeni pandan Loncima & Poklopcima, gdje prodaju sve što je čovjeku potrebno za kuhinju. U točno pet pred bar je došao sredovječni muškarac, pažljivo dotjeran kao većina Talijana, šarmantno nas pozdravio i otvorio velika željezna vrata koja vode u jedan od najboljih wine barova orijentiranih na prirodna vina na potezu od Rijeke do Venecije.
Gospodin koji nam je otvorio toliko je pažljivo, minuciozno pripremao bar za popodnevne i večernje goste, da smo zaključili da mora biti vlasnik. Sva vina u baru ponosno su izložena, s elegantnim opisima, trenutna ponuda na čaše ispisana je na crnom zidu. Malo-pomalo počeli su dolaziti stalni gosti, Tršćani, građani pomalo zaboravljenog talijanskog grada kojeg Riječani i Istrijani još rado posjećuju.
Trst je nakon dolaska kapitalizma u Hrvatsku nekako svima pao u zaborav. Osjeća se to i u njegovim trgovačkim centrima koji propadaju brže nego što ih hrvatski gradovi stižu graditi. Osjeća se to i po ponekad pustim ulicama. Ili je nemilosrdna bura sve potjerala u toplo. No osjećaji, kao što znamo, znaju prevariti. Trst je neodoljivo šarmantan grad koji vrlo brzo priraste srcu. Trst je zapravo idealna Rijeka.
U Trstu još ima industrije, poput tvornice Illy kave i velike tvornice brodskih motora, stanovi su puno jeftiniji, riva puna jedrilica, a preko željezničkog kolodvora fantastično brzim vlakovima TreniItalije možete putovati doslovno u svaki kutak Italije. Trstu se vraćaju i turisti, koji ga polako ali sigurno otkrivaju i često dolaze na jednodnevne izlete upoznati ovaj maleni ali veliki grad. Trst je i veliki studentski grad. Nešto poput Rijeke, samo bolje.
Trst, dakle, nipošto nije mrtav ni dosadan grad, a to se možda i najbolje vidi u njegovim barovima i malim restoranima. U naš je wine bar u isto vrijeme ušla skupina starijih Talijana koji su došli probati novu ponudu crnih vina na čaše i IPE, dvoje studenata vidno iscrpljenih od siječanjskih ispita i seminara, jedna mlada djevojka koja je tražila butelju ambicioznog ali jeftinog vina za poklon, i par snažnih refula bure da ne zaboravimo što nas čeka na ulicama.
Grupa starijih Talijana glasno je za šankom raspravljala o vinima koje su naručili, dok je simpatični vlasnik još bio usredotočen na otvaranje svog dragocjenog bara. Bilo bi možda bolje da je došao deset ili petnaest minuta ranije i sve u miru pripremio, ali možda bismo onda svi izgubili nešto od atmosfere u kojoj smo uživali. “Čašu rizlinga i jednu maceriranu malvaziju”, naručili smo pristojno boreći se za mjesto kraj šanka. “O, naravno, imamo izvrstan izbor”, uzvratio je vlasnik i potražio butelje.
Trebalo se osvježiti i vratiti barem iluziju toplijih dana, dok smo razmišljali koliko nam se ne ide van na buru. U tom smo toplom, veselom baru mogli provesti cijelu večer. Konobar nam je na stol stavio zdjelicu divovskih sočnih maslina. “Naše masline, jedinstvene su”, rekao je savršenom engleskom. Kakav bi to talijanski bar bio bez grickalica? Skupina Talijana sa šanka već je bila otišla, kao su došli ispiti espresso a ne vino, i produžila dalje. Pozdravili su vlasnika s palčevima gore, najavljujući da će se ubrzo vratiti. Za koji dan. Ili sat.
Mlada žena i dalje se dvoumila oko idealnog vina za svoj poklon. Strpljivi vlasnik više nije znao što bi joj preporučio, pa je otišao vidjeti ima li štogod u skladištu. Mi smo se prošetali do šanka proučiti ponudu. Impresivan zid vina na prvu nas je zastrašio. “Molim vas, imate li nešto poput Nikolasa?” pitali smo. “Naravno, evo ga gore.” 45 eura za doma. Osam eura više za konzumaciju u baru. Poštena cijena. Odlučili smo se ipak za nešto drugo. “Nema problema, sad ću vam spakirati”, odgovorio je konobar dok je u vitrinu slagao cicchette od ribe, salame i krem sira. Trst nikako nije mrtav grad, ako je to itko slučajno pomislio u zadnjih nekoliko godina. Naprotiv, Trst je toliko gostoljubiv i karizmatičan da bi se u njega trebali ugledati mnogi hrvatski gradovi. I otvoriti što je više moguće barova poput La Bottiglie Volente.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
