Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Lombardija – regija od akcije. Una regione per fare. Da, to je moto najrazvijenije talijanske regije koja je i među najbogatijima, ali i ekonomski i politički među najrazvijenijim dijelovima Europe. BDP Lombardije iznosi se oko 400 milijardi eura, što je više od BDP-a nekih članica EU.
Na gotovo 24 tisuće četvornih kilometara živi oko 10,5 milijuna stanovnika. Prva naselja na području Lombardije, Camuna i Golasecca, datiraju od mlađeg kamenog doba, a pokrajina je dobila ime po narodu Langobardi (Lombardi ) koji je okupirao Italiju u 6. stoljeću, nakon definitivnog pada Rimskog carstva.
Lombardija je po mnogočemu poznata, ali i prva ili među prvima u Italiji i u svijetu. Spomenimo samo da je Milano prijestolnica talijanskog gospodarstva, jedan od najjačih centara svjetske mode (Armani, Prada, D&G, Gucci,Valentino…) i dizajna, trgovački centar u kojem se nalazi svjetski poznata ulica Montenapoleone i Galerija Vittorio Emanuele koju smatraju najstarijim trgovačkim centrom na svijetu.
Milano ima i najveću gotičku katedralu na svijetu, Duomo di Milano i jedno od najpoznatijih kazališta na svijetu Teatro alla Scala koje radi od 1778. Spomenimo i Cremonu, kao grad u kojem su živjeli i radili najpoznatiji izrađivači gudačkih instrumenata, posebno violina – Stradivari, Amati i Guarneri.
Lombardija je poznata i izvan svojih granica, po gastronomiji. Mesnoj, koju predstavljaju coppa, bresaola i pršut Gran Biscotto, mliječnoj – gorgonzola, taleggio, mascarpone, quartirolo lombardo, bagoss, grana padano, zatim po riži, kukuruzu odnosno palenti, po slastičarskim proizvodima ponajprije panettoneu, po sladoledu straciatelli izmišljenom 1961. u Bergamu i konditorskim proizvodima na čelu s torroneom, tvrdim slatkišem od prženih badema, bjelanjka, šećera i meda.
Vrlo je interesantno spomenuti i dvije vrste voća koje su inače karakteristične za južnija, toplija područja. To su maslina i limun, koji na brešanskoj ( zapadnoj )strani jezera Garda uspijevaju najsjevernije na svijetu na 46. paraleli, ako pričamo o komercijalnoj proizvodnji. Po arheološkim istraživanjima maslina se spominje u ovoj regiji u brončano doba, a proizvodnja ulja datira iz doba rimskog carstva. Limun je navodno donesen iz Ligurije 1600. godine, iako neki zapisi kažu da su ih na području Gargnana već sredinom 15. stoljeća kultivirali fratri.
I u proizvodnji vina Lombardija ima svoje adute. Franciacorta – vinska regija slavna po nekima od najboljih pjenušaca na svijetu, među kojima su najpoznatiji Ca`del Bosco, Bellavista i Berlucchi, svi sa oznakom DOCG, kontroliranom i zajamčenom oznakom izvornosti. Oltrepo Pavese je vinsko područje provincije Pavia južno od rijeke Po, poznato po pjenušcu Oltrepo Pavese metodo Classico DOCG, ali i po sorti barbera koja se u Lombardiji proizvodi kao čista sorta ili u kupaži s izvorno hrvatskom sortom croatina (u Hrvatskoj samo na području Kaštelira u središnjoj Istri ). Croatina je i osnova odličnog vina Bonarda dell Oltrepo Pavese DOC (kontrolirana oznaka izvornosti ) koji se proizvodi i kao pjenušac.
Neka su tradicionalna svakodnevna jela iz Lombardije postala poznata i izvan Italije. Risotto alla milanese, cotoletta alla milanese, ossobuco alla milanese, palenta u raznim kombinacijama – sa sirom, kobasicama, jajem, gljivama ili gulašom… Karakteristično je da se u lombardskoj kuhinji više upotrebljava putar nego maslinovo ulje. No, kuhinja Lombardije, kada pogledamo vrhunsku kuhinju, ima zavidan status u Italiji, Europi i svijetu.
U Milanu je 1930. godine rođen Gualtiero Marchesi, utemeljitelj nove talijanske kuhinje i učitelj većine današnjih najboljih talijanskih chefova. Ogroman je njegov doprinos unapređenju talijanske kuhinje, njezine visoke pozicije u svijetu kao i u stvaranju talijanske verzije francuske nouvelle cuisine. Lombardija ima tri restorana s tri Michelinove zvjezdice, pet s dvije i 51 restoran s jednom zvjezdicom. Respektabilno.
Elitu lombardske visoke kuhinje čine mnoga i u Hrvatskoj poznata imena chefova vrijednih poštovanja : Nadia Santini u restoranu Dal Pescatore u Cannetu sull`Oglio ima tri zvjezdice od 1996. godine, a a 2013. je proglašena najboljom cheficom na svijetu. Vrlo poznata i uspješna obitelj Cerea na čelu sa mamom Brunom, ima ukupno sedam Michelinovih zvjezdica. U restoranu Da Vittorio u Brusaportu nose tri zvjezdice od 2010. godine, a u Da Vittorio restoranima u St. Moritzu i Šangaju po dvije zvjezdice od 2020. godine. Nadajmo se osmoj zvjezdici u Hrvatskoj za restoran Miramare by Fratelli Cerea na otočiću Sv. Nikola ispred Poreča.
Enrico Bartolini, najzvjezdaniji chef u povijesti Italije im ukupno 12 zvjezdica: tri u Milanu, po dvije u Veneciji i Cioccaru di Penango (Asti) te po jednu u Bergamu, Milanu, Castiglioneu della Pescaia, Castelnuovu Berardenga i na Sardiniji. Poštovanje zaslužuju svi koji trudom, znanjem i strašću zadivljuju svoje goste. Spomenimo još neke:
Posjeta Lombardiji, a posjećujem to područje redovito zadnjih četrdesetak godina, uvijek je vezana i za blagovanje u nekima od spomenutih restorana, ali i nekim restoranima ,tavernama, barovima i izvan ovog spiska koji su također odlični, ali i interesantni radi ponekog znakovitog tanjura ili ambijenta ili posluge ili…
Ovoga puta posjetili smo predivan gradić Sirmione na Lago di Garda i restoran La Rucola 2.0, čiji chef Gionata Bignotti vodi restoran gotovo 30 godina. Nakon završenog školovanja 1988. stažira u glasovitom restoranu San Domenico u Imoli koji ima dvije Michelinove zvjezdice, i s tadašnjim chefom restorana odlazi u New York radi otvaranja San Domenica NY.
Bignotti je u New Yorku ostao godinu i pol, i stažirao u legendarnom Le Cirqueu. Po povratku u Italiju preuzeo je obiteljski restoran La Rucola. Godine 1995. ušao je u JRE Italia, a 2001. dobio je prvu Michelinovu zvjezdicu. Nakon renoviranja 2017. godine, restoran je preimenovao u La Rucola 2.0.
La Rucola 2.0 danas ima pet degustacijskih menija More, Zemlju, vegetarijanski, Sirovo i Od svega pomalo i još više. Gosti mogu izabrati i tri, pet ili sedam sljedova iz različitih menija. Izabrali smo meni “Od svega pomalo i još više”.
U restoranu la Rucola, sada kao i nekad, uvijek smo uživali u raznim vrstama kruha, amuses bouches, pre desertima i desertima. I antipasti, primi i secondi uvijek su vrlo dobri do odlični, ali kruh, predjela i slatko uvijek su odlični do izvrsni. I ovoga puta uživali smo u pozdravima iz kuhinje: slanom spužvastom biskvitu od badema, polukugli od rajčice sa začinima, pire krumpiru s patlidžanom, slanom kruščiću od badema s piletinom i tartufom, ekleru od choux tijesta punjenim fontina sirom i crvenom repom, uz šampanjac Ponson Le Petite Montagne 1er Cru, kojega smo pili i uz skušu u slanom zabaioneu s mariniranom ljubičastom kapulom (cipolla rossa di tropea).
Slijedili su repovi kozica uz lubenicu, pjenicu od mascarponea i aceto balsamico. Rose sa zapadnih padina Lago di Garda iz 2021.voćno-cvjetnom je svježinom izvrsno naglasio okuse ovog slijeda. Radi iduća dva tanjura vrijedi se vratiti u La Rucolu 2.0. Prvi je bio rep malog jastoga u kokosovu mlijeku s bobom, shiitake gljivama i sokom od yuzu citrusa koji je izvrsno složio s Falkensteinovim Rieslingom 2021.iz Alto Adige, a drugi jakobova kapica u tempuri s crnilom sipe na posteljici od avokada s limetom. Pjenušac Franciacorta Brut Blanc de Noir od crnog pinota svojom je djetinjom zrelošću i sigurnošću zaokružio ozbiljnost jakobove kapice u tempuri i masnoću avokada.
File bakalara u blagom umaku od kiselog vrhnja i kavijara od pastrve u stvarnosti je došao u prejakom umaku u kojem je prevladao kavijar i prekrio bakalar, ali odličan chardonnay Domaine de Villaine Les Clous Aimé 2020 dobro je funkcionirao uz sami bakalar, bez umaka.
Odojak pečen više sati na niskoj temperaturi bio je mekan, izvrsnog okusa i hrskave korice u umaku od pečenja i pitaye, ploda srednjoameričkog kaktusa. Dojam su upotpunili precizno kuhani, hrskavi mrkvica i mladi luk. Odličan vinski partner bio je Pinot nero Giulie Bressan iz 2017. sa svojim lagano zemljastim okusom i notama divljih kupina, tartufa i malina. Zadnji slani tanjur bio je golub s ananasom i vanilijom. Prsa su bila izvrsno pečena, medium rare, ali batak je bio prepečen. Kupaža Cabernet Sauvignona, Carmenerea i Cabernet Franca Bradisismo iz 2020. popravila je opći dojam.
I evo nas na pre desertima, njih ukupno devet: tortica od sira s borovnicama, bigne craquelin sa slastičarskom kremom, gel od crnog ribiza i marakuje, makaron s ganacheom od kave i ginsenga, ananas u osmozi od limete i mente, tortica od datulja i kompota od smokava, “gumbići” od kreme zabaione s marmeladom od grožđica, panna cotta od kupina s pjenom od Franciacorte Rose i lizalica od manga i opuncije ( indijske smokva ).
Za slatki kraj dobili smo izvrsnu kombinaciju kuglica Tulakalum 75% čokolade s opuncijom, narom i javanskim paprom. Deserte je zaokružio Kracherov Cuvee Beerenauslese iz 2019, kupaža chardonnaya i rieslinga. Chef Gionata Bignotti još je jednom suvereno dokazao postojanost zvjezdice koju drži već 22 godine.
Prekrasnu, sunčanu, za ovo doba godine neočekivano toplu nedjelju na 29 stupnjeva, proveli smo ručajući u predivnom ambijentu restorana Miramonti l’Altro u gradiću Concesio u dolini Trompia, podno Monte Spina. Restoran vodi trio Mauro Piscini koji zadnjih nekolio godina radi u uredu, njegova sestra Daniela koja vodi restoran i šogor, suprug i glavni chef Philippe Léveillé.
Povijest restorana počinje početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, kad su roditelji sadašnjih vlasnika počeli kuhati u obližnjem mjestu Caino i nakon 15 godina dobili prvu Michelinovu zvjezdicu. Otada datira i njihovo kultno jelo, rižoto s gljivama i planinskim sirom, radi kojega gosti i danas dolaze iz vrlo udaljenih krajeva.
U želji da još više dignu kvalitetu restorana, na preporuku prijatelja u kuhinju uz majku Mary dolazi Philippe, koji ih je pratio i kad su preselili restoran u Concesio. Philippe je uz profesionalni poziv u Miramonti pronašao i srodnu dušu Danielu Piscini s kojom danas više nego uspješno vodi restoran. Philippe Léveillé povezao je tradiciju i nove ideje i prije 2000. preuzeo kuhinju. Već godinu dana kasnije restoran je dobio drugu Michelinovu zvjezdicu.
Ručak u Miramonti l’Altro, koji ćemo dugo pamtiti, počeo je s Cuvee Prestige Ca`del Bosco uz ceviche od gofa s marmeladom od ljubičaste kapule na tostu, panna cottom s gorgonzolom, nori algom i gelom od krastavca, te briseom od friggitelli paprika i pecorina. Nakon amuses bouches, stiglo nam je prvo kultno jelo – #volevoessereunpomodoro!!!
Radi se o jelu koje kao podlogu ima tartar od Ciccio Sultano crvenih sicilijanskih kozica začinjenih limetom i maslinovim uljem s jezera Garda. Sifonom napravljenom pjenom od bivolje mozzarelle prekriven je tartar kao podloga za jestivu foliju od soka rajčice s biljnom želatinom. Ta se “rajčica” kupa u gazpachu, a sve prati i sorbeto od bosiljka. Jedete zapravo verziju salate Caprese uz kozice i gazpacho. Uauuu!!!
Jakobova kapica s marakujom i umakom od putra s bergamotom bila je sljedeće divno osvježenje s francuskim štihom. Slijedilo je još jedno jelo odličnih kombinacija okusa, boja i teksture. Al dente kuhani ravioli punjeni škampima, posuti prahom dehidriranih oklopa rakova te lagano karamelizirani, ukrašeni su raskošnom redukcijom od rakova i emulzijom od zelenih algi.
Slijedio je famozni potpisni rižoto s vrganjima i slatkim planinskim sirom kojeg je smislila gospođa Mary, majka Daniele i Maura. Kao prvo, rižoto se donosi na povećem ovalnom tanjuru i dijeli gostu onoliko koliko želi, a ne kao porcija već pripremljena u kuhinji. Drugo, tanjuri na koje se rižoto servira plitki su i doista vrući. Treće i najvažnije, rižoto je gotovo tekuć i jede se bez puno priče, jer se hlađenjem sirevi stvrdnjavaju pa se gubi prava tekstura. Kako su talijanski restorani, pa i oni fini, za vrijeme nedjeljnog ručka prilično bučni, u Miramonti l`Altro odmah se zna u kojem dijelu sale se služi rižoto. Odmah nastaje tajac.
Slijedeći, francuski tanjur, uvjerio je i one osjetljive za stolom da su očišćeni vinogradski puževi konfitirani u putru na Philipeov način, začinjeni kiselicom, ljutikom i estragonom, jednostavno izvrsni. Još jedna specifičnost restorana su dva velika pokretna stola sa sirevima i treći manji, s mustardama, džemovima i voćem. Izbor je raskošan, s najviše talijanskih, francuskih i engleskih sireva.
Izabrali smo gorgonzolu na žlicu, caciocavallo, bagoss i stilton. Na preporuku smo uz sireve probali vermut Lacerba od žutog muškata, garganege i bianco di custoza obogaćenog biljkama, začinima i rakijom od maslina. Uz slana jela izabrali smo bocu Jermannove Vintage Tunine iz 2020. za prva tri jela i bocu Vintage Tunine iz 2017. za rižoto i puževe.
Last but not least, šest pre deserata i desert. Među predesertima najdojmljivija je bila kombinacija nešećerenog šlaga i puslice (meringue), i “suhozid od jabuka” sa sladoledom od vanilije i calvadosom. Desert koji smo izabrali po ne znam koji puta, a i opet ćemo, bio je sladoled od kreme Miramonti s toplim jagodama. Za kraj našeg izvještaja iz sjajnog Miramonti l’Altro, donosimo recept za njihov čuveni rižoto
RIŽOTO OD VRGANJA I SLATKOG SIRA S BRDA
Mary Piscini
Dobro zagrijati 60 grama putra, dodati rižu i ostaviti da se poprži ali da ne zagori. Smanjiti vatru. Dodati vino pomiješano sa šafranom. Dodati 200 grama prethodno posoljenih vrganja. Postupno dodavati topli povrtni temeljac kao i ostatak putra (isto postupno). Uz miješanje kuhati oko 15 minuta. Maknuti posudu s izvora topline i mantekirati sa 200 grama sira Robiola i 70 grama parmezana. Posoliti, prebaciti u keramičku zdjelu u kojoj će se servirati, pokriti preostalim tankim listićima Robiole i peći u pećnici na 160 stupnjeva 2 minute. Izvaditi iz pećnice i dodati preostale vrganje prethodno pržene na putru.
Vinska preporuka Franciacorta Saten Brut Ricci Curbastro
Ponedjeljak ujutro prepričavali smo lijepe trenutke u restoranu Miramonti l’Altro i veselili se večeri u trenutno najtrendi restoranu u Italiji, Lidu 84, čijeg suvlasnika i chefa Riccarda poznajem gotovo 25 godina, od dolaska u Villa Fiordaliso 1998. Restoran od 2014. vode braća Riccardo i Giancarlo Camanini.
Riccardo, koji je rođen u okolici Bergama, po završetku hotelijerskog instituta pokraj Brescie, svoju životnu i karijernu priču počinje kao sedamnaestogodišnjak, suradnjom sa školom koju je otvorio Gualtiero Marchesi i u kojoj je mogao eksperimentirati s novim tehnikama kuhanja.
Sljedeće dvije i pol godine proveo je u Albereti, restoranu kojeg je Marchesi otvorio u istoimenoj vili-hotelu. Slijedili su mjeseci u klasičnom francuskom restoranu chefa Raymonda Blanca u Oxfordu, kada se Riccardu ukazala prilika da ode u La Grande Cascade u Parizu kojeg je vodio J.L.Nomicos, uz direktne konzultacije velikog Alaina Ducassea.
U nekoliko navrata nakratko je posjetio i neke druge važne restorane, da bi se 1998. skrasio u Villi Fiordaliso u Gardone Riviera u kojoj je dobio prvu Michelinovu zvjezdicu. Šesnaest godina kasnije, s bratom Giancarlom otvorio je Lido i tako je počela nova era restorana i dvojice braće, naročito Riccarda koji gotovo cijelo zadnje desetljeće nije imao ni dana odmora; ili putuje, ili razvija nova jela ili sjedi u žiriju nekog prestižnog natjecanja mladih kuhara…Veliki uzlet Lida 84 počeo je s nagradom One To Watch 2019. i ulaskom na 15. mjesto izbora World’s 50 Best Restaurants 2021.godine. Već iduće godine popeo se na osmo mjesto, a ove je godine sedmi na listi.
U Lido 84 uvijek sam dolazio ljeti, na večeru, sjedili smo na terasi, dani su bili puno duži i uživali smo u ambijentu jezera, barki, jahti i vila, ali i u predivno održavanom travnjaku, cvijeću, postavljenim stolovima. I sada smo bili na večeri, ali smo radi nižih noćnih temperatura bili u sali i uživali u mješavini starog i novog, funkcionalnog i sentimentalnog.
Okrugli stolovi prekriveni damastnim stolnjacima koji sežu do poda, keramički ukrasi na svakom stolu, kristalne ispolirane čaše daju dodatni sklad cijelom ugođaju. Giancarlo i osoblje svojim znanjem i nenametljivošću stvaraju ugodu važnu za užitak blagovanja. Posebnost Lida 84 je i u tome što konobari obavljaju sve osim posluživanja hrane. To čine kuhari, koji uz serviranje ili pripremu nekih jela za stolom, opisuju sastav svakog jela i kako je ono nastalo. Uz orošene čaše Ruinart R Bruta i amuses bouches, krenuli smo u predivnu priču koja je trajala gotovo pet sati.
Izabrali smo meni Oscillazioni, devet sljedova plus cacio e pepe u svinjskom mjehuru i pairing s pet vina. Prvi slijed, blanširana dagnja pod “pokrivačem” od tikvica Trombetta, bio je sladak i vrlo blagog okusa. Sve je predivno povezala nježna majoneza od kadifice i lagani kamerunski ocat od manga.
Slijedila je Gillardeau kamenica na žaru, servirana na tostiranom kruhu s uljem lovora i octom od borovice. Kao da jedete slankastu kamenicu na nježno gorkastom kruhu i pijete lagani gin. Izvrsno. Uz ova prva dva jela pili smo suhi njemački Burklin Wolf Riesling Ruppertsberger iz Pfalza južno od rajne, koji je dobro pratio i dagnju i kamenicu.
Pikantni slijed bio je odlična kombinacija paste poput cannellona punjene kozicama na podlozi od pečene palente u umaku od zelenog currya i Crusco papričice iz pokrajine Basilicata na samom jugu Italije. Vizualno šaroliko, bogato okusom, teksturom idealno. Rižoto s crnim češnjakom i šumskim voćem nas je zadivio. Posebnim sistemom fermentacije češnjak dobiva tamnu boju, gubi jakost ali zadržava svoj karakterističan slatkasti okus. Idealno uz šumsko voće. Uz pastu i rižoto pili smo Domaine Ballot-Millot Chardonnay Bourgogne Blanc iz 2020.
Camanini oduvijek koristi stare, provjerene, lokalne ali i druge namirnice, začine, recepte i običaje koje renovira i obogaćuje novim tehnikama i svojim znanjem i iskustvom. Taj se pristup izvrsno vidi u jelu Capu`di Biete posvećenom siromašnim ljudima u prošlosti. Jelo je pripremljeno s krumpirom, jer nekad nisu imali niti su mogli kupiti meso. Sastoji se od listsa blitve punjenog repom i krumpirom, začinjenom curryjem i kiselinom Combawa limete. Uz sve morske i mesne delicije, ovaj tanjur bio je izvrstan prijelaz prema “ozbiljnijem” dijelu večere.
Na servirni stolić stigao nam je patlidžan pečen u komadu u Josper pećnici na 400 stupnjeva. Kad je mladi kuhar prerezao patlidžan po dužini, zabljesnula nas je bjelina patlidžanove unutrašnjosti, pravi kontrast potpuno crnoj kori. Na cijeloj reznoj plohi kuhar je vrlo oštrim nožićem urezao plitku kosu mrežu koju je zatim pokrio salsom od crvenih i žutih sicilijanskih daterina i bosiljka i otopljenim Parmigianom starim 24 mjeseca.Na sve je kapnuo malo ekstradjevičanskog maslinova ulja sa Garde. Genijalno.
Teleće brizle pripremljene s medom, rumom i starinskim cjelozrnatim senfom probali su i oni koji uvijek izbjegavaju iznutrice. Kuglicu blitve s krumpirom, patlidžan i brizlu lijepo je pratio sivi pinot Piantagrane Ville Job 2021. iz Friuli Venezie Giuliae, pun okusa zrelog voća, crvenog papra i s notama đumbira.
Tijekom večere iz pojedinih smo dijelova sale mogli čuti aklamaciju gdje god bi se pojavio kuhar s velikim porculanskim tanjurom na kojem je bio svinjski mjehur s cacio e pepe, Riccardovim globalno poznatim djelom. Tako je bilo i za našim stolom.
Interesantno je da se sve namirnice – rigatoni, pecorino, maslinovo ulje, sol i papar – ubacuju u prethodno obrađeni mjehur (priprema mjehura traje oko 10 dana) koji se zatim na otvoru dobro zatvori kuhinjskim koncem. Jedan od kuhara prišao je našem stolu i oštrim nožem prerezao napuhani mjehur. Obavio nas je odjednom oslobođeni miris sira, papra i rigatona. U nekoliko navrata sam probao ovo jelo kod Riccarda, ali ponovno sam jedvačekao probati to “svjetsko” čudo od jela. I zaista, rigatoni nešto tvrđi nego al dente i kremozni umak od pecorina, maslinovog ulja i papra zalogaju su za pamćenje i povratak u Lido 84. Kuhar uvijek iz mjehura uzme jedan ili dva rigatona za chefa kako bi probao je li sve kako treba. I bilo je.
Teleći bavette pečen na pačjoj masti i otpuštenoj krvi s lardom i zrelim ovčjim sirom Testun u opni Nebbiola bio je sljedeći tanjur. Prilog je bio pire krumpir koji je priča za sebe. Krumpir, putar i mlijeko spajaju se u omjeru 1:1:1 u teksturu između pjene, slankaste vate i najfinije kreme. Fantastična interpretacija francuske kuhinje, odnosno Raymond Blanca. Uz cacio e pepe i bavette pili smo čisti nebbiolo Roero Riserva Roche d`Ampsej, Matteo Correggia iz 2017.godine. Odlično, pogotovo uz bavette, ali i uz kremoznost i zrelost pecorina u cacio e pepe.
Pre desert je drugačiji nego u drugim restoranima; manji je ali kvalitativno superioran, uglavnom baziran na lisnatom tijestu punjenom raznim džemovima ili kremama, zatim lepršavim pjenama u čaši i Lidovom klasiku, hrskavom cvijetu od tamne čokolade. Desert vrijedan putovanja do Lida 84 svakako je Torta di Rose Cotta al momento uz zabaione vov (liker od jaja ) s koricom limuna sa Garde.
Torta se otkida rukama i umače u zabajone, u čemu smo iskreno uživali. Ako nešto i kapne na odjeću, nema veze, oprat će se. Dok uživate u tom skladu okusa uz sicilijanski Moscato Bianco Passito Cantine Colosi, sive stanice mozga opuštaju se i spavaju. Ne bi nam zamjerio ni sam Poirot. Kao posvetu našoj fenomenalnoj večeri u Lidu 84, donosimo recept za njihov Cacio e Pepe.
Namočite dehidrirani svinjski mjehur u hladnu vodu 10 dana, mijenjajući vodu svaki dan. Kada je mjehur dovoljno hidriran, umetnite ostale sastojke koristeći neki lijevak, pa otvor zatvorite vežući kuhinjski konac. Kuhajte punjeni mjehur u širem loncu u kipućoj vodi tako da bude potopljen i okrećite ga povremeno, da se sastojci promiješaju. Kuhajte oko 30 minuta. Prerežite mjehur uzdužno i servirajte na topli tanjur.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
