Napojnica je dio restoranskog rituala. Konobar s pravom očekuje da gost ostavi napojnicu koja bi načelno trebala iznositi oko deset posto od vrijednosti računa, no većina konobara prihvatit će i manje.
S druge strane, u nekim je europskim gradovima napojnica propisana na 12,5 posto i taj se iznos automatski dodaje računu.
Napojnicom gost ne nagrađuje samo konobare, nego vrlo često i sve zaposlenike pojedinog restorana. U mnogim se restoranima napojnica dijeli između konobara, kuhinje i pomoćnog osoblja.
Vlasnici se, opet načelno, ne miješaju u napojnice, ali pojedine velike restoranske korporacije naprosto kradu napojnice plaćene karticama kako bi financirale troškove restorana. To se najčešće događa u svijetu fine dininga.
Koliko god da je napojnica važan dio posjeta restoranu, koji gost mora unaprijed uračunati u trošak, postoje situacije u kojima zaista ne trebate ostaviti napojnicu. Evo sedam tipičnih primjera.
Ovdje je potpuno nevažno je li riječ o pogrešci ili o namjernom prenaplaćivanju. Događa se i jedno i drugo, s tim da su pokušaji namjernog prenaplaćivanja puno češći. U svakom slučaju, ako vam restoran pokuša naplatiti više nego što ste stvarno potrošili prema cijenama na jelovniku, naravno da nećete ostaviti još i napojnicu.
Mnogi konobari ne zapisuju narudžbe, što je potpuno nedopustivo u konobarskom poslu. Ako ste naručili pastu s kozicama a konobar vam umjesto toga donese rižoto s lignjama, razumije se da nećete ostaviti napojnicu. Još je važnije da vratite pogrešno jelo, i da tražite ono što ste zaista naručili.
Ovo može biti malo minsko polje, jer nažalost postoje gosti koji tvrde da su dobili lošu hranu kako ne bi morali platiti račun. Takvi su gosti, srećom, u manjini. Većina gostiju ponaša se pristojno, što ne znači da moraju tolerirati smeđi biftek ako su tražili medium rare, ili sirovu piletinu ili žešće prekuhanu tjesteninu. Dobijete li tako pogrešno pripremljenu hranu, nipošto nemojte ostaviti napojnicu.
Ako vam se konobar obraća s ti umjesto s vi, ako je otresit i agresivan ili ako je izrazito neuredan poput konobara u jednom skupom zagrebačkom hotelu koji je ne tako davno posluživao goste u raskopčanoj, zamašćenoj bijeloj košulji koja je ispadala iz hlača, napojnica ne dolazi u obzir.
U utorak smo u jednom inače izvrsnom restoranu u Colliu napravili relativno veliki račun s obzirom na to da smo jeli samo snackove: pršut, inćune i sir. Naručili smo još par čaša solidnog lokalnog pjenušca i butelju izvrsne i zasluženo skupe Vodopivčeve Vitovske. Inače ljubaznom konobaru nije palo napamet da nam poslije prve dvije čaše toči vino, pa smo ga morali točiti sami. Konobar u polupraznom restoranu namjerno nas je ignorirao, valjda zato što misli da točenje vina nije njegov posao. Ili je imao loš dan. Naravno da nije dobio napojnicu.
Ako konobari ne znaju relativno točno objasniti meni, i ako ne raspolažu s barem nekoliko osnovnih informacija o vinima, pivu i drugim pićima koje restoran toči, oni naprosto nisu zaslužili napojnicu. Konobarski posao kompleksan je posao, koji zahtijeva puno vještine i znanja. Konobarski se posao nipošto ne smije svoditi na raznošenje tanjura.
U srijedu smo u gastronomski vrlo dobroj tratoriji Al Piave u Colliu (talijanska strana slovenskih Brda) prvo dvadesetak minuta čekali da dobijemo jelovnik, a zatim smo još dvadesetak minuta čekali da nam donesu posudu s ledom za mladi sauvignon, vino koje se mora piti hladno, osobito na plus trideset stupnjeva.
Dvije djevojke koje su se brinule o terasi s dvadesetak gostiju, nisu zapravo pokazivale nikakvu želju da ozbiljno obavljaju svoj posao. Odmah se vidjelo da one ondje rade preko volje i da sanjaju bilo kakvo drugo zaposlenje.
Riječ je o dosta čestoj pojavi u suvremenoj restoranskoj industriji, u koju zbog manjka kvalificirane radne snage ulazi puno ljudi koji na brzinu žele bar nešto zaraditi ali koji zapravo nemaju nikakve sklonosti prema ugostiteljstvu. Takvim konobarima ignorantima nema smisla ostavljati napojnice.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.