Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Poslije višemjesečnog smirivanja, inflacija je u kolovozu ponovno ubrzala. Novi rast cijena Vlada objašnjava turističkom sezonom. Što je donekle točno, jer su cijene na većem dijelu Jadrana zaista pomalo ekscentrične.
Ovoga smo ljeta bili gotovo svugdje na moru, pa imamo relativno dobru sliku o cijenama u barovima i restoranima, i o razlici u cijenama između pojedinih destinacija. Evo naše liste najprihvatljivijih hrvatskih ljetovališta, po kriteriju vrijednosti za novac.
Poreč je apsolutni ovogodišnji šampion poštenog turizma, o čemu svjedoče dva važna primjera, jedan veliki i jedan mali. U Poreču je, dakle, ljetos otvoren restoran Miramare by Fratelli Cerea kojeg vode čuvena braća Bobo i Enrico Cerea, čiji Da Vittorio kraj Bergama već trinaest godina drži tri Michelinove zvjezdice. Riječ je o prvim chefovima i vlasnicima restorana s tri zvjezdice koji su otvorili restoran u Hrvatskoj.
Pa ipak, taj i takav Fratelli Cerea ima vinsku kartu s cijenama koje spadaju među niže bilo gdje na moru, i koje uključuju puno etiketa ispod 40 eura, dok butelja izvrsnog osnovnog pjenušca Ca del Bosco, koji se kvalitetom može mjeriti sa šampanjcima, košta šezdesetak eura, podjednako kao u rimskim restoranima. Mali je primjer famozni vinski bar Barolin.
U Barolinu, koji slaže dvadesetak raznih plata sireva i pršut reže ručno, po narudžbi, ovog smo srpnja čaše vrlo dobrih do odličnih vina, uključujući Santa Luciu i Omo, plaćali između 3,8 i 6 eura, dok je sasvim dobar pjenušac Misal koštao četiri eura. Poreču kronično nedostaje više hotela s pet zvjezdica, što bi se relativno brzo moglo ispraviti.
Zadar je u kolovozu bio jeftin ne samo u usporedbi s većinom dalmatinskih destinacija, nego i u usporedbi sa Zagrebom. Na zadarskoj tržnici, tradicionalno najraskošnijoj na cijelom Jadranu, divlji su se zubaci prodavali za 25 eura, što u Zagrebu nismo vidjeli od predinflatornih vremena.
Cijene lokalnog voća i povrća kao da ignoriraju inflaciju, pa su uglavnom osjetno niže nego u Zagrebu. Cijene koktela u većini lokala ne prelaze deset eura, s iznimkom Collone, no Collona je jedan od najboljih koktel barova u Hrvatskoj, tako da su više cijene u njenom slučaju opravdane. Kad je pak riječ o restoranima, Griblja sjajnog chefa Brace Sanjina, smještena u obližnjem Sukošanu, nije mijenjala cijene od lanjskog ljeta, dok je Skoblar u strogom centru odlična opcija za svjež i relativno jeftin ručak.
Azijski Maguro i Nomu također imaju vrlo korektne cijene, dok smo u jednom velikom kafiću preko puta najvećih zadarskih stvarnih turističkih atrakcija, Svetog Donata i Svete Stošije, capuccino i dvije zero cole platili oko šest eura.
Pelegrini već cijelo desetljeće čini Šibenik nezaobilaznom destinacijom za sve hrvatske gastroturiste. Cijena degustacijskog menija u Pelegriniju, restoranu sa zasluženom Michelinovom zvjezdicom, iznosi 165 eura, što je korektno s obzirom na razinu kuhanja, servisa i fantastičan renesansni ambijent.
U dubrovačkom 360 izbor tri jela sa a la cartea košta 148 eura, plus još 26 eura za desert dok degustacijski meniji, kraći od Pelegrinijevih, koštaju 178 eura. Cijene u šibenskim kafićima su normalne, uglavnom ne skuplje nego u Zagrebu, dok su pojedini hoteli gotovo jeftini za jadranske kriterije. Armerun, bez ikakve sumnje najbolji šibenski hotel u nevelikoj konkurenciji, jučer je na Booking.comu koštao 220 eura. Šibenski je strateški problem nedostatak dobrih svakodnevnih restorana.
Novigrad je već rubni slučaj. S jedne strane, Novigrad se može pohvaliti nekima od najboljih ribljih restorana u Hrvatskoj. To su fine dining Marina, autorski Damir & Ornella i izvrsni svakodnevni Čok. Hrana u sva tri restorana, s obzirom na kvalitetu, predstavlja veoma dobru vrijednost za novac, a posebno moramo istaknuti Marinu Gaši, koja fenomenalan degustacijski meni od šest sljedova svježe ribe, rakova, glavonožaca i školjki naplaćuje 115 eura, što spada među najpoštenije cijene na cijelom Jadranu (meni od četiri slijeda košta 90 eura).
Cijene vina kod Marine gotovo su napadno niske, kod Čoka korektne, ali kod Damira & Ornelle ne možete znati koliko ćete platiti butelju jer ne postoji vinska karta. Neki kafići uz šetnicu imaju normalne cijene, drugi su ozbiljno skupi, a na vratima pojedinih turističkih restorana piše da ne primaju kartice, što je neprijateljski i anakrono.
Cijene koktela u Maestralu, najvećem novigradskom hotelu, koji je tek vrlo prosječan s ponešto antipatičnih praksi prema gostima, više su nego u većini barova u Zagrebu: početkom svibnja kretale su se između 14 i 16 eura. Novigrad, nažalost, nema ni jedan zaista dobar hotel.
Ovo je također uvjetno. Brač je, svakako, u cijenama puno korektniji od drugih velikih dalmatinskih otoka. Kokteli se na Bolu prodaju za desetak eura, butelje izvrsnih Stininih bijelih vina u restoranima koštaju između 35 i 40 eura, street food i fast food ostaju u normalnim cjenovnim okvirima. Kad je, međutim, riječ o boljim bračkim restoranima kojih nema mnogo, pažnju privlače visoke cijene bijele ribe, između 85 i 100 eura po kilogramu, a još više smeta činjenica da se po istim cijenama prodaju i uzgojena i divlja riba, premda je razlika u nabavnim cijenama prilično drastična. Brač, nažalost, osim malih Lemongardena i Puteusa nema nijedan dobar hotel.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
