DEPRESSION COOKING Smrznute pizze, jela za mikrovalnu, praškovi za puding…tajna ljepota najgore supermarket hrane

Kanadska umjetnica Sonali Menezes često koristi hranu kao motiv i temu. Njeni kratki samizdati koji se bave rasizmom, seksizmom, mentalnim zdravljem, tijelom, kapitalizmom, vrlo su traženi, njeni komentari režu kroz bullshit kao skalpel a vizualni segment njenog rada pogađa još dublje.

Kratki umjetnički časopisi koje izdaje Menezes, spadaju među njene najpoznatije i najpopularnije radove. You’re So Exotic govori o rasnim i rodnim predrasudama, So You’re Anxious as Fuck namijenjen je ljudima kojima je tek dijagnostiran anksiozni poremećaj ali govori zapravo o temeljnom stanju našeg svijeta, a jedno od najboljih i najnagrađivanijih takvih izdanja Sonali Menezes je zine Depression Cooking. Riječ je o hibridu manifesta, self-help priručnika i kuharice za ljude koji pate od ozbiljnih napada depresije ili su u drastičnom burnoutu.

Depression Cooking je i autobiografski zapis o mentalnoj bolesti s kojom se nosi umjetnica i osjećaju izolacije, neshvaćenosti i bespomoćnosti koji nose takve epizode. Depression Cooking je i životinjski snažna poruka preživljavanja. iz svakog retka empatičnih, gotovo nježnih savjeta koje Menezes daje izvire želja za životom, borbenost i neobična vedrina.

Depresivni ljudi nemaju apetita. Ne mogu kuhati, ne mogu procesuirati što je u sezoni na tržnici. A čovjek koji se ne hrani je čovjek u kritičnom odnosu sa životom. Depression Cooking počinje pismom čitatelju, nekoj vrsti podsjetnika na to koliko volimo hranu i da baš kad nam se čini da je ne želimo, sam čin jedenja može biti pobjeda. Ima tu i savjeta koje ljudi dovoljno sretni da ne znaju što je depresija možda neće razumjeti, a recepti su možda i najvažniji sadržaj.

Menezes, naime, nikome ne predlaže da se tješi finom hranom. Da pomognu mozgu zdravim povrćem. Naprotiv, njeni recepti otkrivaju nešto neočekivano i fantastično: plemenitost najgore supermarket hrane. Smrznute pizze, gotova jela za mikrovalnu, instant kaše, praškovi za puding, kreme u čašicama…sva najgora industrijska kemija, sva ta hrana koju gastroportali poput našega vilificiraju s iskrenim osjećajem dužnosti, krije tajnu, posebnu ljepotu.

Kad se vrati depresija, poručuje Menezes, kad niste sposobni za kontakt s vanjskim svijetom, to je hrana koja vas može održati.. “Uz puno rada u zadnje tri godine, postupno sam unaprijedila svoj odnos s hranom koji je, shvatila sam, intrinzično povezan s mojim mentalnim i fizičkim zdravljem,” piše Menezes. Depression Cooking posredno predlaže ljudima koji pate od depresivnih epizoda da si spreme zalihe u zamrzivač. I da se kad im je loše ne opterećuju ničim. Imate juhu u vrećici? Bacite je u vodu. Imate smrznutog špinata i jaja? Bacite to na tavu i ne razmišljajte ni o čemu drugom. Jedite kad možete, rano ujutro, usred noći, jedite gdje hoćete, u krevetu, na podu, utješite se nečim dok jedete, gledajte seriju, igrajte igricu.

Depression Cooking, kaže Menezes, “nije o tome kako da bolje funkcionirate u kapitalizmu, budete produktivni i zarađujete. On pokazuje kako da nahranite sebe.”  Grafički, Depression Cooking namjerno je kaotičan, on ne komunicira samodisciplinu, uspjeh i organizaciju. On odražava ljudskost, stanje čovjeka i njegova doma kad se suočava s mentalnom krizom. U vremenu u kojem je mršavost statusni simbol, u kojem prosječni građani misle da trebaju pobjeđivati u Iron Manu, u kojem svaki stan mora izgledati kao iz kataloga i caruju aplikacije za veću produktivnost, treba više puta iznova pročitati Depression Cooking. Puno se može naučiti. I još važnije, razviti više empatije prema sebi i drugima.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.