Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U travnju i svibnju više smo vremena proveli u Istri nego u Zagrebu. Obišli smo vrlo mnogo restorana svih žanrova: od fine dininga, preko konoba i konvencionalnih restorana, do street food lokala. Danas objavljujemo listu deset konoba u kojima smo najbolje jeli i pili. Naravno, ovdje se postavlja pitanje kako definirati pravu istarsku konobu.
Uskoro bi nadležne istarske institucije trebale promovirati prilično stroge kriterije za definiranje autentične istarske konobe. Mi smo se pak držali nekih bazičnih žanrovskih standarda: Batelinu, primjerice, prije pet godina nipošto ne bismo svrstali među konobe jer je u vrijeme Davida Skoke Batelina, neovisno o neformalnom servisu i lošoj vinskoj listi, bila vrhunski, avangardni riblji restoran. Sad je vrhunska riblja konoba.
Na listi, nadalje, nema Morgana. I Morgan se formalno deklarira kao konoba, ali je prema servisu, postavi stola i koncepciji menija riječ o prilično sofisticiranom upmarket restoranu. Na listi nema ni nekoliko tradicionalnih masovno popularnih konoba, jer u zadnje vrijeme zaista nisu bile u dobroj formi. Evo, dakle, deset najboljih istarskih konoba za 2023. godinu.
Novi vlasnici doslovno su preporodili Beccacciu. Servis je 200 posto bolji nego što je bio prije dvije ili tri godine; vinska karta barem je 300 posto bolja, a kuhanje je ekspertno, zaista sezonsko i odmjereno rustikalno, baš koliko je potrebno da se Alla Beccaccia zadrži u žanru konobe. Naši proljetni favoriti bili su maneštra s koromačem, corzetti s divljim šparogama i janjetina iz padele. Nova verzija Alla Beccaccie spada među najbolje restorane u Istri.
Danilo Skoko zadržao je par receptura svog sina, no Batelina danas uglavnom servira jednostavno pripremljenu ribu i rakove. Jednostavno no zaista prvorazredno, u što smo se uvjerili krajem travnja kad smo ondje večerali finu salatu od rakovica i savršeno precizno pečene listove. Iskorak prema kompleksnijim okusima predstavljala je dosta uzbudljiva pasta s botargom. Vinska lista i dalje je dosadna i neambiciozna. Batelina ne prima kreditne kartice.
Bokun je naše istarsko iznenađenje proljeća 2023. Bokun je konoba na cesti s veoma lijepom, ladanjskom terasom, odličnom hranom, odmjereno srdačnim i vrlo profesionalnim servisom i par detalja koji čine razliku. Poput izbora vina koji je u svibnju sadržavao i izvrsni šampanjac Palmer Blanc de Blancs, ili pak najfinije, ultrasvježe selekcije zelenih salata.
Nono je kao i Bokun podjednako uspješan u pripremi ribe i mesa i pasti. Nono je jedan od najpopularnijih restorana u Istri. Tijekom naših zadnjih nekoliko dolazaka Nono je bio neprekidno prepun, a nije mali. Usprkos golemom prometu, Nono je uspio zadržati dobre kulinarske standarde.
Jure je mala senzacija. Prvo, riječ je o lokalu koji predstavlja najbolju vrijednost za novac u najvažnijem istarskom turističkom gradu. Nekoliko predjela, velikog zubaca i i dvije butelje vina platili smo 120 eura, a Rovinj je bez konkurencije najskuplji grad u Istri. Drugo, u Jurinoj kuhinji sve je svježe, pa čak i jela koja bi mogla stajati, poput buzare od školjki. Pitali smo konobara bismo li mogli dobiti buzaru bez češnjaka. Gospodin je rekao da nema problema, pa se na stolu stvorila buzara bez češnjaka, što pokazuje da se jela doista kuhaju kada ih gost naruči. Treće, hrana servirana u velikim masivnim padelama, izgleda dosta neodoljivo, pa gosti naručuju više nego što su planirali: par pokraj nas nije mogao prestati naručivati razne paste iz padela, dok valjda nije pojeo pola menija. Vinska je lista veoma loša.
Ovaj veliki restoran na rovinjskoj rivi u posljednje se vrijeme preporodio. Sastojci su vrlo lokalni, svježi, originalni, a kuhanje uzorno profesionalno. U ožujku smo u Kantinonu, primjerice, zatekli ražu i morsku mačku, ribe koje nažalost nisu najpopularnije u hrvatskim restoranima i konobama. Pržena raža bila je izvrsna, kao i hobotnica in forno. Cijene su previsoke za žanr konobe ili bistroa: dok je u susjednom Riju limska kamenica koštala tri eura, u Kantinonu je taj isti dan ta ista limska kamenica koštala pet i pol ili šest eura.
Primizia obitelji Fernetich rubni je slučaj između gastronomskog bistroa i konobe, pa se zbog žanrovske nedefiniranosti našla u drugom dijelu ove liste. U konobi, primjerice, zaista ne očekujete da konobari nose bijele rukavice. S druge strane, Primizia je nastala kao konoba i danas posjeduje nešto stilskih i ikonografskih značajki istarske konobe. Štogod bila, Primizia je odlična: toplo preporučujemo paštu s tartufima i roladu od boškarina. Primizia je, među ostalim, i jedna od najpopularnjih pizzerija u Istri.
Astarea je prije pet ili šest godina bila umorna, zastarjela, s vrlo nepreciznim kuhanjem veoma dobrih riba i rakova. Ovog smo svibnja u Astarei pojeli nekoliko jela od savršeno svježih škampa, koja spadaju među najukusnije interpretacije škampa u Istri. Izbor vina nešto je širi nego ranije, ali tiskane vinske liste i dalje nema, što je prilično nedopustivo. Gost unaprijed mora znati koliko će što platiti.
Malo selo je simpa tična, masovno popularna gostionica s vrlo korektnim cijenama, pravim bijelim tartufima u sezoni, solidnim paštama, dobrim pršutom i par odličnih vina.
Bokoon je pitoreskni, ogledni primjer nove verzije starinske istarske konobe; Bokoon, relativno novi projekt, uređen je onako kako bi trebale izgledati stare konobe. Meni i karta pića jednako su dosljedni kao i uređenje. Bokoon, među ostalim, kuha vrlo dobre jote i maneštre, a umjesto Coca Cole i Fante drži Pašaretu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
