Šoškić Dvor definitivno je jedan od hrvatskih vinjaka najvišeg potencijala

Domaća scena jakih pića i barova sve je aktivnija i to ne samo gledajući kroz prizmu ugostiteljstva. Hrvatskih destilerija sve je više i sve su ozbiljnije. Za razliku od susjedne Srbije koja je od rakije i rakijaštva napravila mali kult (čak kulturu rakije zaštitila pri UNESCO-u kao nematerijalno dobro), naša se destilerska scena okreće suzdržanijem pristupu. I ne zamjeramo im na tome, dapače uvjereni smo da je dugoročni rezultat korisniji.

Sve veći broj proizvođača jakih pića okreće se, dakle, europskim modelima operativnosti, od poslovnih do stilskih. Velika pozitivna slika takvog pristupa je fokusiraniji i profesionalniji pristup od naših istočnih susjeda (koji čini nam se imaju sve veći nered u želji za svjetskom slavom rakije).

Jedan od takvih pozitivnih primjera svakako je vinarija Šoškić koja uz nagrađivana vina proizvodi i destilate, a vinjak Dvor bez imalo sumnje zaslužuje dodatnu pažnju. Evo o čemu se radi. Siniša Šoškić svoju je vinjak avanturu započeo sredinom prvog desetljeća 21. stoljeća. Rekli bismo ‘taman’ u trenutku kad se na te pionirske pokušaje oživljavanja vinjaka (nakon ozbiljne tržišne nezainteresiranosti početkom 1990-ih) upustilo još nekoliko, mahom vinara.

Vinjak je, čisto za pojašnjenje, rakija destilirana od vina na najviše 86% alkoholne jakosti i dozrijevala najmanje jednu godinu u hrastovim spremnicima ili najmanje šest mjeseci u hrastovim bačvama zapremine manje od 1.000 litara. Problem rada s vinjacima je kompleksnost dozrijevanja, ali i kupaža, zapravo održavanje profila proizvoda. Cognac destilerije, osim što imaju višestoljetnu tradiciju, imaju i poprilične zalihe kako mlađih, tako i jako starih cognaca. Upravo ti stariji, uz ukupnu raspoloživu količinu zaliha omogućuju konzistentnost proizvoda. Daleko je lakše korigirati aromatski profil kad postoji veliki izbor bačava. To je jedan od najvećih izazova s kojima se susreću mali proizvođači koji raspolažu daleko manjim rasponom raspoloživih dozrijelih vinjaka.

Šoškić Dvor, po svemu sudeći jako dobro kompenzira upravo te izazove. Bazno vino od kojeg je destilirano mješavina je plešivičkih loza starijih od 50 godina, prije svega sorti plemenka, kraljevina, šipelj, lipovina, belina i graševina (kako stoji na web-u) koje se beru u balansu zrelosti i kiselosti. Naime, razina kiselina jedan je od ključnih faktora za kvalitetan razvoj tercijarnih aroma dozrijevanja u hrastovim bačvama.

Nakon fermentacije od pet do sedam tjedana to se suho, kiselo i nebistreno vino (fini talog kvasaca još je jedan element kompleksnosti aroma destilata) s 8-10% alkoholne jakosti destilira dva puta u bakrenim kotlovima. Tako gotovo u potpunosti prati pristup većine proizvođača cognaca, uključivo i kotlove tipa ‘alembic charentais’ (rijeka Charente prolazi kroz regiju Cognac AOC).

Svi vinjaci dozrijevaju u podumskim prostorijama, u novima bačvama od slavonskog hrasta izrađenima ručno kod lokalnog bačvara. U završnoj fazi slijedi kupažiranje, odnosno blending različitih aromatskih profila bačava odležavalih u rasponu 3 do 7 godina! Time se teži ujednačenosti aromatskih profila svake pojedine serije.
(oznaka V/S na etiketi očito se odnosi na asocijaciju cognaca minimalne starosti 2 godine)

Šoškić Dvor izrazite je jantarne boje, tipične za odležale vinjake uz prilično živ zlatni odsjaj. U aromatskm profilu jasno su prepoznatljive vinske odnosno grožđane note poput prosušenih bobica i zrelih jabuka (doduše nešto izražajnije na nosu nego na nepcu). Profil koji slijedi je klasičan na starenje vinskih rakija poput sušenih marelica, ponešto prezrelog ananasa i dosta drvenih nota. Svakako tim notama dominiraju začini, kličić, cimet i vanilija te u određenoj mjeri karamele (dojma poput ušećerenih, karameliziranih jabuka), uz nešto obilnije note aromatičnog drveta, cedrovine. Na nepcu je prisutna manja doza drvene suhoće i diskretna nota gorčine u retroaromama. Taj maleni dio drvenih nota jedini je konkretniji nedostatak, ali radi se o doista manjem intezitetu koji ne narušava generalni balans vinjaka Dvor. 

Dakle, Šoškić Dvor nesumnjivo je izuzetnog potencijala uz manje korekcije koje su mu potrebne. Svakako bismo voljeli u balansu imati više vinskih, voćnih aroma od aroma samih bačava, i nešto manje suhih drvenih nota (iako, ponavljamo, riječ je o daleko diskrenijem dojmu od većine u bačvama odležalih hrvatskih destilata na tržištu). No, ne bi bilo fer uspoređivati ga s npr. cognacima. Ključ cognaca leži u kupažama, blendovima iz enormnih zaliha desetaka tisuća bačava različite starosti i profila. Proizvođači poput Šoškića to si jednostavno ne mogu priuštiti i stoga je ovo pothvat vrijedan pažnje. Ne sumnjamo niti malo da će vremenom i rastom arhive bačava polako nestajati i ovi manji nedostaci. Šoškić Dvor u svakom slučaju jedan je od najozbiljnijih kandidata za hrvatski vinjak 90+ kategorije.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.