Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Dakle, u stogom centru Zagreba, unatrag godinu i pol, radi jedan zaista jako dobar azijski restoran. Hrana zna biti toliko ukusna da ga u ovoj maloj paskvilo nećemo imenovati, kako ne bismo kompromitirali mjesto s tako autentičnom kuhanjem i široko prihvatljivim cijenama: ništa nije skuplje od 14 eura, a puno jela košta između 6 i 11 eura.
Danas smo, dakle sjeli na rani ručak u naš omiljeni restoran s niskim cijenama i naručili naše omiljeno bijelo vino. Vrlo ljubazni konobar donio nam je vino u čaši koju je natočio za šankom, premda su nam ondje uvijek točili vino za stolom. Ok, preživjet ćemo.
No, druga je čaša predstavljala potpuni debakl, kad je riječ o posluživanju vina. Naručili smo, naime, još vina pa smo konobaru izričito rekli da ne mijenja čaše. I što je konobar učinio? Hladno je uzeo našu čašu sa stola, otišao do šanka, i tamo nam natočio još vina.
Što je konobar morao učiniti? Morao je donijeti butelju vina za stol, a ne odnijeti rabljenu čašu na šank. U 35 godina svskodnevnog obilaženja restorans nikad nam se nije dogodilo da konobar odnosi i vraća istu čašu na stol. Ovaj se eksces ponovio još tri puta; dovoljno da posumnjamo kako inače ljubazni, profesionalni i iskusni konobar nije htio da znamo što nam zapravo toči. Pogotovo zato što nam se tijekom prethodnih dvadesetak posjeta istom restoranu nije desilo ništa slično.
Dakle, ako restoran ne toči vino za stolom, što je samo po sebi pogrešno, svako novo točenje dolazi u novoj čaši. Ako gost inzistira na istoj čaši, konobar mora dotočiti vino za stolom, a ne odnositi staru, korištenu čašu na šank, i ondje točiti još vina. Jedan kroz jedan, bez iznimaka. Usput govoreći, hrana je bila uobičajeno izvrsna.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
