Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prvog veljače 1962. godine stupila je na snagu odredba Ministarstva poljoprivrede bivše Jugoslavije od 19. rujna 1961. o zaštitu imena Dingač. U toj se naredbi kaže da se pod imenom Dingač na tržište smije puštati jedino vino Poljoprivredne zadruge Dingač s Pelješca, koje dolazi s položaja Dingač.
Da bismo razumjeli ovu odredbu, moramo znati da je šezdesetih godina privatno komercijalno vinarstvo u Jugoslaviji bilo de facto zabranjeno. Prema ondašnjoj dokumentaciji, na cijelom Dingaču, koji zauzima oko 250 hektara, nalazilo se tridesetak hektara vinograda. Dingač je, u svakom slučaju, postao prvo zaštićeno vino u Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Dingač je, također, skupa s obližnjim Postupom, postao prvo, ili jedno od prvih vina u bivšoj državi, kojem je na etiketi pisalo čuveno vino, što je bila najviša moguća onodobna vinska klasifikacija; u današnjoj se službenoj klasifikaciji vina taj termin ne koristi.
Dingač, koji se proizvodi isključivo od malog plavca, bez ikakve je sumnje najprepoznatljiviji hrvatski vinski položaj. Pa ipak, kontinuirano vrhunska vina s Dingača već se dugo vremena svode na samo četiri proizvođača. Riječ je o Saints Hillsu Ernesta Tolja, obitelji Bura Mrgudić, obitelji Madirazza i Vedranu Kiridžiji.
U zadnjih smo dvadesetak godina kušali niz vrlo dobrih do izvrsnih Dingača drugih vinarija, ali bez kontinuirane kvalitete: neke su berbe bile dobre, a druge predžemaste ili obilježene zelenim taninima. Pretjerana džemastost i zeleni tanini dvije su tipične greške kad je riječ o Dingačima.
S druge strane, vina s etiketama Saints Hills, Bura, Madirazza i Kiridžija veoma su dobra do izvrsna u većini berbi i pokazuju mogućnost dugogodišnjeg dozrijevanja.
Burin Dingač iz 2005. do danas ostaje jedno od najboljih hrvatskih crnih vina koja smo probali; kad smo ga prije desetak godina pili u društvu sada pokojnog Stevena Spurriera, jedan od najvažnijih britanskih vinskih kritičara svih vremena bio je apsolutno fasciniran.
Kiridžijini Dingači iz devedesetih godina, osobito onaj iz 1996, mala su remek djela koja govore o stvarnom potencijalu plavca malog (Kiridžijini novi Dingači također su odlični ali prerano dolaze na tržište).
Madirazzin Dingač Nobile iz 2008. s lijepim balzamičnim notama i potpuno integriranim taninima upravo je na vrhuncu, koji će trajati još nekoliko godina; Grande Madirazza Riserva iz 2011. godine uzorno je elegantno, raskošno gastronomsko vino. Obitelj Madirazza posjeduje četiri hektara vinograda na Dingaču.
Naposljetku, moderni Saints Hills Dingači, koje je stilizirao veliki Michel Rolland redovito i zasluženo dobivaju visoke ocjene u utjecajnim međunarodnim vinskim medijima čiji kušači načelno baš i nisu skloni plavcu malom. Dingač je prvi, autentični i najpoznatiji hrvatski grand cru. Šteta što više vinarija ne opravdava status imena Dingač.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
