Evo kako bi izgledali meniji nekih uglednih hrvatskih restorana, kad bi se moralo navoditi porijeklo hrane. Ne bi bili hrvatski

13.03.2022.
| Kult Plave Kamenice

Predjela;

Carpaccio od brancina (Francuska)

Tartar od tune (Španjolska)

Grstinirane jakovske kapice (Škotska)

Škampi crudo (Škotska ili Norveška)

Glavna jela;

Hlap Thermidor, (Škotska, ili Aljaska)

Poširani file pagara u beurre blancu (Španjolska)

Brancin u soli (Francuska)

Tempura od filea oslića (Atlanski ocean)

Ovako bi, dakle, izgledali jelovnici mnogih jadranskih gsstronomskih restorana, kad bi zakon obvezivao restorane da objavljuju porijeklo robe s kojom rade.

U Francuskoj, primjerice, restorani od 1. ožujka moraju navoditi porijeklo svih vrsta mesa, koje poslužuju.Riba, rakovi i školjke zasad su izuzeti.

Hrvatska se restoranska scena zaklinje u sezonalnost i u lokalnost.

Međutim, dobar broj hrvatskih gastronomskih restorana, osobito u Dalmaciji i Dubrovniku, kupuju uvoznu ribu i bezbroj drugih uvoznih proizvoda, od jednog ili dva velika dobavljača, što te restorane čini gastronomski nezanimljivim. Zbog tri razloga.

Prvo, svi imaju istu robu, pa su im i meniji donekle uniformirani.

Drugo, njihova hrana nema baš nikakav lokalni karakter.

Treće, nekako je neugodno sjediti u Dubrovniku, kraj mora ili na zidinama, pa jesti smrznutog hlapa iz Škotske ili Aljaske (dobavljači koji rade s luksuznim dalmatinskim restoranima uglavnom ne drže žive jastoge i hlapove).

Da se razumijemo, mi nismo apriori protiv uvoza.

Američki black angus, japanska govedina, francuska gusja jetra, španjolski pršut i svi mogući svjetski sirevi mogu i trebaju biti neizostsvan dio ponude hrvatskog fine dininga.

Međutim, riba i rakovi, ulja i tartufi, povrće i najveći dio mesa, naprosto moraju biti lokalni.

U suprotnom, potpuno je besmisleno govoriti o bilo kakvoj hrvatskoj kuhinji.

Nabava je, uz krizu s radnom snagom, glavni strateški problem hrvatske, a osobito južnodalmatinske gastronomije.

Međutim, to ne smije biti izgovor za automatsko kupovanje uvoznih proizvoda.

Pelegrini, Nav, Plavi podrum, Cap Aureo, Marina i neki drugi zaista vrhunski restorani prodaju 90 i više posto autetničnijih, lokalnih proizvoda.

I zato ti restorani spadaju u zaista relevantan segment hrvatske gastronomije.

PODIJELI