
Do prije nekoliko godina Jelena Rozga, Danijela Martinović i Severina bili su standardni dio soundtracka mnogih zagrebačkih roštiljarni, zakogajnica i bistroa. Na nekim su se mjestima puštali tvrdi narodnjaci, kao i najbezveznija zabavna glazba četvrtorazrednih, katkad gotovo anonimnih izvođača.
Danas donju granici restoranske glazbe predstacljaju pop rock izviđači poput Gibonnija, Parnog valjka ili Jinxa, dok većina restorana pušta pop jazz, jazzirane obrade rock i soul klasika, ili moderni pop, klasični rock i hip hop.
Nitko se ne buni, i nitko ne traži glazbu s Narodnog radija ili s raznih folk stanica. Što se promijenilo? Vlasnici i voditelji restorana uvidjeli su da restoranska glazba ne smije biti kulturalno diskriminacijska, uvredljiva ni preagresivna, Glazba nikad ne smije isključivati jednu skupinu gostiju na račun druge. Glazba ne smije poticati nepristojno ponašanje u restoranu.
Glazba mora pomoći da se velika većina gostiju u restoranu osjeća ugodno, jer i taj element potiče potrošnju. Stoga je logično da se sve više restorana odlučuje na decentu muzičku podlogu, koja nije posve banalna ili uopće nije banalna. Protjerivanje folka i jeftinog popa s restoranskih lista pjesama jedan je od značajnijih napredaka u zagrebačkom restoranskom životu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.