Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Melkior Bašić, glavna zvijezda lanjskog Masterchefa, u zadnjih je nekoliko mjeseci dao čitav niz intervjua u kojima je neobično otvoreno govorio o razlozima odlaska iz najvišeg ranga restoranskig kuhanja.
Podsjetimo, gospodin Bašić bio je chef lošinjskog fine dining restorana Alfred Keller. Alfred Keller dragulj je u kruni tvrtke Jadranka, koja upravlja skoro svim lošinjskim boljim hotelima i restoranima. Alfred Keller, smješten u luksuznom hotelu Alhambra, bio je programiran da Jadranki donese Michelinovu zvjezdicu. I doista, Alfred Keller lani je dobio zvjezdicu, ali bez Melkiora Bašića u kuhinji.
Bašić se povukao iz Alhambre dvije i pol godine ranije, nakon što mu je dijagnosticirana autoimuna bolest štitnjače o kojoj je u poslednje vrijeme često i opširno javno govorio: uslijed bolesti Bašić je u dvanaest mjeseci izgubio dvadesetak kilograma.
Ovdje treba naglasiti da je Bašić u Alfredu Kelleru često kuhao zaista izvrsno; pojedina njegova jela bila su na Michelinovoj razini godinama prije no što su Michelinovi inspektori uopće došli na Lošinj. No, Bašić je zbog zdravstvenih razloga morao napustiti kuhinju jednog od najambicioznijih hrvatskih restorana, premda je bio tek u ranim tridesetim godinama. Što govori da vođenje ambicioznog restorana može biti zdravstveno riskantan posao.
Za razliku od Melkiora Bašića, Goran Kočiš dočekao je Michelinovu zvjezdicu. Kočiševe zasluge za Noelovu zvjezdicu, i dalje jedinu u Zagrebu. nesporno su ogromne. Bivši Noelov suvlasnik počeo je, međutim, sagorijevati u kasno ljeto 2019. kad je Noel otvorio svoj istarski restoran u hotelu San Canzian kraj Buja.
Kočiš je neko vrijene gotovo živio u automobilu, jer je skoro svakodnevno morao putovati između Zagreba i Buja. Slijedili su epidemija i potres, pa je gospodin Kočiš odlučio potražiti manje stresan život u rodnoj Slavoniji. Sada u Slatini vodi street food lokal i planira otvoriti veliki restoran posvećen slavonskoj gastronomiji.
Priska Thuring nestala je iz javnog restoranskog života. Prije samo četri godine gospođa Thuring bila je najomiljenija zagrebačka chefica. Mnogi posjetitelji zagrebačkih fine dining restorana dolazili su u Dubravkin put isključivo zbog njenog kuhanja. Dubravkin put osvojio je drugo mjesto u jednom od godišnjih izbora za najbolji hrvatski restoran; u profesionalnim se krugovima sasvim ozbiljno raspravljalo o tome hoće li Dubravkin put dobiti Michelinovu zvjezdicu.
A onda je 28. ožujka 2018. godine na novinarskom ručku u povodu predstavljanja proljetnog menija , Priska Thuring objavila da napušta Dubravkin put. Idućih nekoliko mjeseci gospođa Thuring radila je kao konzultantica za jedan prilično neprofesionalan lokal u Preradovićevoj ulici koji je brzo propao, da bi se zatim povukla iz posla u Hrvatskoj.
Kao ondašnji redoviti gosti Dubravkinog puta, često smo razgovarali s Priskom Thuring. Stekli smo dojam da je bila uvjerena kako je u Dubravkinom putu postigla najviše što je mogla: kad smo je pitali kani li dignuti restoran na razinu prave visoke kuhinje, rekla je da se to ne može jer je za takav iskorak potrebno više ljudi u kuhinji, što bi Dubravkin put učinilo nerentabilnim.
Nadalje, chefica Thuring glasno je sanjarila o malom gastronomskom restoranu u Istri, koju obožava. Poslije odlaska iz Dubravkinog puta, po Zagrebu se čak govorilo da Thuring ima investitora za istarski restoran, što se nije pokazalo točnim. Priska Thuring, jedna od najpopularnijih hrvatskih chefica ikad, izgubila se nažalost s naše gastronomske scene.
Razlozi odlaska Melkiora Bašića, Gorana Kočiša i Priske Thuring iz kompetitivnih restoranskih kuhinja prilično su različiti. Ali, ova tri primjera, kao i mnogi drugi, dijele zajednički nazivnik, stres. Kuhanje u vrhunskim restoranima jedan je od stresnijih poslova na svijetu, što gosti uglavnom ne znaju i ne respektiraju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
