Kako znamo iz knjiga, zakona i trgovina, crni (crveni, rouge) šampanjac uopće ne postoji. Šampanjci se dijele na bijele i ružičaste. Međutim, na predstavljanju portfolia ugledne biodinamičke kuće Leclerc Briant vlasnik Vivata Boris Ivančić natočio nam je šampanjac koji je bio tamniji i gušći od jednog prilično koncentriranog crnog pinota s Plešivice.
Uspoređivali smo boju oba vina u istim čašama, pod jednakim svjetlom. Radilo se, dakle, o očigledno crnom šampanjcu. Okusom i teksturom taj je je Leclerc Briantov šampanjac zadovoljavao kriterije crnih vina: ima dosta tanina i intenzivno asocira na borovnice i kupine.
Leclerc Briantov Rose Saignee (saignee je metoda proizvodnje težih rosea ili laganih crnih vina) morao bi se fenomenalno slagati s biftecima, srnetinom, fazanima, golubovima prepelicama ili pašticadom. Ovo vino napravljeno od pinot noira omogućuje chefovima i sommelierima da slože wine pairing isključivo od šampanjaca, a da u degustacijskim menijima koriste tamno i krvavo meso. Bilo bi logično da u idućih desetak godina Champagne Rouge postane nova kategorija u složenim propisima za proizvodnju šampanjca.
Međutim, opaki i tamni Rose Saignee nije bio glavna senzacija na kušanju Leclerc Briantovih vina u Noelu. Glavna je zvijezda jutarnjeg tastinga bio Blanc de Meuniers, dakle bijeli šampanjac napravljen od pinot meuniera, sorte koju se u većini Champagne smatra pomalo inferiornom, premda Krug u Grande Cuveeu redovito koristi najmanje tridesetak posto meuniera.
Leclerc Briantov Blanc de Meunier agresivan je, s puno egzotičnih voćnih okusa, moćnom teksturom i naglašenom kiselinom. Riječ je o još jednom gastronomskom vinu kojeg bismo, recimo, željeli piti uz masnu plavu tunu ili abalone, ali i uz jako velike rakove.
Treći Leclerc Briantov šampanjac koji nas je u Noelu impresionirao bio je Rose, napravljen od chardonnaya sa sedam posto mirnog crnog vina iz Champagne. Taj je Rose za azliku od nabildanih i ekspresivnih Saigneea i Meuniera, primjer suzdržane, stroge elegancije.
Kuća Leclerc Briant iz Epernaya prešla je na biodinamiku još početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad većina vinara u Champagni i Francuskoj nije znala što je organska proizvodnja, a kamoli biodimički pristup. Vina koja smo probali u Noelu vrlo su dobra do senzacionalna, iako premlada, s ozbiljnim gastronomskim potencijalom. Prije kušanja Leclerc Brianta kušali smo nekoliko finih i ugodnih pjenušaca katalonske vinarije Raventos.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.