Željko Garmaz, uspješni vinski publicist, početkom prošle godine u svojim je Vinskim pričama objavio dugački razgovor s jučer poginulim krčkim vinarom Franjom Toljanićem. Donosimo najzanimljvije izvatke.
“Često ponavljam da je moj otac živio u vrijeme koje nije podesno za stvaranje vlastite vinske marke. Sestre i ja, i naša žlahtina, ispravili smo ono što otac nije mogao. Žlahtina je naš život. Omogućila nam je sve što imamo, a mi smo se željeli odužiti izgradnjom hotela, Vinotela, koji je posvećen vinu, kako bismo hotelom zaokružili tu cjelinu, da se zna kako je sve počelo s vinom.”
“Mi u novu godinu, sad već tradicionalno, ulazimo s novom berbom, a do kraja godine uspijemo sve prodati. Zato smo morali sami sebi stvoriti tržišta, od trgovina do restorana, u čemu smo i uspjeli. Mi već sada možemo u našoj vianariji pokriti šezdeset posto proizvodnje Vrbničkog polja. Šireći proizvodnju, paralelno smo kupovali prostore i otvarali ugostiteljske objekte. Jer, bez restorana, pizzerije i konobe, mi ne bismo mogli prodati svo vino koje proizvedemo. Ta tri objekta progutaju dvadesetak posto naše ukupne proizvodnje, koja nije mala. Vinarija Toljanić pretprošle je godine preradila čak 550 tisuća kilograma grožđa. Grožđe dolazi s deset vlastitih hektara vinograda, te se otkupljuje od pedesetak kooperanata..”
“U svaki posao u koji smo ulazili, ulazili smo svjesno i promišljeno. Uzimali smo nove kredite, nismo se bojali banaka i sve što smo uzeli dosad smo i vratili. Nije riječ o zanemarivinm iznosima. Samo u projekt Vinotela Gospoja trebalo je uložiti 35 milijuna kuna. Od toga 25 milijuna kuna čine krediti HBOR-a I komercijalnih banaka.No, s Vinotelom, kojeg je izgradio poznati arhitekt Idis Turato, nismo završili investicijski ciklus. Lani smo, naime, uložili još šest milijuna kuna u proširenje i opremanje vianrije, tako da sada možemo preraditi 200 tiusća kilgorama grožđa dnevno.”
“Ja ne volim novac, jer ga brzo potrošim. Ali, ne trošim novac na bedastoće, nego na nešto iz čega se može razviti posao u kojem će svatko naći svoju egzistenciju. Sva ta naša djeca, a uz mojih dvanaestero, jedna sestra ima šestero a druga četvero, , u konačnici će moći pronaći posao u našoj obiteljskoij zadruzi Gospoja.”
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.