NA TAMNOJ STRANI RIZLINGA U Noelu smo kušali neke od najboljih njemačkih suhih rizlinga današnjice

Željko Bročilović Carlos, ugledni zagrebački sommelier i uvoznik vrhunskih vina, u utorak je u Noelu organizirao kušanje mladih ali vrlo ozbiljnih njemačkih rizlinga iz svog portfolija. Radilo se o vinima iz 2017. godine iz Mosela i Pfalza. Kušanje je počelo s pet, uvjetno rečeno, jednostavnijih rizlinga.

Prvo smo probali voćni, tipično kiselo-slatkasti ali jako šarmantni Vom Schiuefer vinarije Clusserath iz Mosela, pa vibrantni, već dosta sofisticirani Von der Terrasen moselske kuće Knebel, pa jedan od baznih rizlinga vinarije Chrsitmann iz Pflaza, pa Lowensteinov Schieferterrassen, te izvrsni Wachenheimer čuvenog dr. Burklin Wolfa iz Pfalza.

Svi su ovi rizlinzi gastronomski iznimno podesni, jer ostavljaju dojam suhoće, pa se fino slažu s čitavim nizom tipičnih restoranskih jela, od rižota do pečene ili poširane bijele ribe (o sushiju, sashimiju, kineskim i indijskim kuhinjama da ne govorimo) a istodobno su dovoljno voćni i aromatični da bi bili prihvatljivi većem broju konzumenata. Izapravo su jeftini za tu kvalitetu. Veleprodajne cijene počinju već sa stotinjak ili nešto manje kuna.

Zatim smo prešli na malu seriju velikih Lowensteinovih rizlinga, koji čak i većini poznavatelja rizlinga mijenjaju percepciju o toj plemenitoj i kompliciranoj sorti.

Reinhard Lowenstein osnovao je vinariju Heymann-Lowenstein 1980. godine. Lowenstein je u vinskom biznisu na glasu kao beskompromisni perfekcionist i veliki zagovornik prirodnih vina. Većina njegovih rizlinga macerira se 24 do 48 sati, a posebno je zanimljivo da suha vina sadrže 15 do 20 posto grožđa s botritisom. Lowensteinovi rizlinzi često dobivaju iznimno visoke ocjene, a ovi koje smo probali u Noelu dovode kušača na tamnu stranu rizlinga. 

Naime, oni nisu ljupki, šarmantni i voćno aromatični. Riječ je o vrlo složenim vinima, s nevjerojatnom, doslovno čeličnom strukturom, dugim okusima i barem 30 do 40 godina mogućnosti odležavanja (neki stručnjaci smatraju kako je potencijal starenja Lowensteinovih rizlinga i veći).

Najjači nam je dojam ostavio Rottgen, vino punog tijela, jako moćne kiseline, neobično dugog, brutalno mineralnog aftertastea i ekspresivnog bouqueta koji ujedinjuje herbalne i medne nijanse. No, i ostala tri, Stolzenberg, Untar Laubuch i UnterBlafuer Lay zavređuju veliku pozornost ljubitelja ozbiljnih terroirskih vina. 

Gastronomski gledajući, riječ je o vinima za fine dining baziran an luksuznim sastojcima, poput foie gras, kavijara, škampa ili sirove masne tune. Bilo bi ih zanimljivo probati i uz belottu.

Poslije rizlinga, kušanje smo presjekli klasičnim i šampanjcem Grand cru blanc de blancs iz 2010. manje poznate kuće Pertois Moriset. Ovo manje poznate znači da ti šampanjci, koji se toče kao jedno od kućnih vina zagrebačkog Theatriuma, predstavljaju sjajnu vrijednost za novac. 

A zatim smo prešli na nekoliko vina čuvene burgundske kuće Pierre Yves Colin Morey. Radilo se o bazičnom bijelom Bourgogneu, pa o tri St.Aubina iz 2016. od kojih su Le Blanc i Marguerite primjeri jako dobrih burgundskih chardonnaya za prihvatljiv novac. St. Aubin je, naime, apelacija iz Cote de Beaunea, blizu Chasasgne Montracheta, koja obuhvaća oko 160 hektara vinograda i koja nema ni jedan grand cru. St.Aubin ne postiže cijene najprestižnijih burgundskih bijelih apelacija, ali isporučuje vrlo dobru do odličnu kvalitetu, unutar lako prepoznatljivog burgundskog stila kojeg karakteriziraju širina i putrastost vina, lagani utjecaj drva te stanovita citrusna mineralnost.

Riječ je o jako korisnim restoranskim vinima, jer ona na vinskim kartama ne trebaju koštati malo bogatstvo,kao čuveniji bijeli burgundci, a potrošaču pružaju puno zadovoljstva. Carlosov božićni tasting u Noelu završen je bocom glasovitog rizlinga Idig vinarije Christmann. Ovo veličanstveno, duboko, adiktivno vino iz 2012. godine lijepo je najavilo blagdane.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.