
Davne 1996. proveli smo tri tjedna u Cancúnu, najpoznatijem ljetovalištu na Yucatanu. Spavali smo u velikom resortu Fiesta Mexicana, s prosječne četiri zvjezdice i par ogromnih bazena.
Te davne 1996. prosječni meksički hotel s četiri zvjezdice posluživao je doručak do 12 sati. Doručak je bio dosta raskošan: uključivao je čak i cijelog odojka pečenog na ražnju i jedno pet različitih cevichea.
Trideset godina kasnije mnogi hrvatski turistički hoteli s pet zvjezdica i skoro svi sa četiri serviraju doručak do 11 sati.
Riječ je o izrazito neprijateljskom postupku prema gostima.
Gosti tijekom ljeta ostaju dugo vani, mogu ići spavati u dva, tri ili kasnije. I onda bi trebali navijati mobitele da ih bude u devet, kako bi se stigli istuširati i spremiti za doručak?! I zašto bi se uopće bilo tko na godišnjem odmoru trebao ranije buditi, ako to baš sam ne želi?
Ova potpuna besmislica s ranim doručkom karakteristična je i za velike hrvatske hotelske korporacije i za manje hotelijere.
Petak ujutro proveli smo na terasi hotela Adriatic, rovinjskom dnevnom boravku. Pa smo na crnoj ploči pročitali da se doručak poslužuje do podneva, a od 12:30 kreće à la carte ručak.
Takav pristup doručku jedini je ispravan, jer uvažava potrebe gostiju koji se na odmoru žele opustiti, ne žele gledati na sat (mobitel) i ne žele da im hotel zapovijeda kad će jesti i kad će bilo što raditi.
Svaki bolji hotel na Jadranu morao bi odmah, za ovu sezonu, uvesti doručak do podneva.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.