Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Priča 1
Prije desetak godina, jednog hladnog slavonskog dana u veljači, završili smo u restoranu Muzej okusa. Muzej okusa imao je reputaciju najboljeg osječkog restorana onog vremena: prostrana blagovaonica s visokim stropom doimala se impresivno. Za predjelo smo, naravno, naručili kulen. Pošteni konobar iskreno nas je upozorio da Muzej okusa ne drži pravi kulen, nego da u obližnjem supermarketu kupuje jeftini uvozni kulen. Ima li što gore nego kad najskuplji restoran glavnog slavonskog grada gostima nudi uvozni kulen iz supermarketa? Naravno da nema. Muzej okusa propao je 2019. godine.
Priča broj 2
Negdje usred pandemije, početkom srpnja, ručali smo u velikom porečkom restoranu blizu Eufrazijeve bazilike. Pitali smo za svježu ribu. Konobar je iskreno rekao da restoran drži samo smrznutu ribu. Pa smo pitali imaju li uzgojene orade i brancine, koji su svakodnevno dostupni svježi. Konobar je odgovorio da restoran kupuje svježe orade i brancine iz uzgoja, ali ih odmah zamrzava. Što reći o restoranu koji zamrzava ribu koja je svakodnevno dostupna svježa? Ništa, osim da ga treba zaobilaziti u širem luku.
Priča broj 3
Sredinom prošlog desetljeća u Teslinoj je radila Bistroteka. Bistroteka je bila popularno okupljalište zagrebačke estrade srednje do niže klase. U Bistroteci smo jeli samo jednom i nikad više. Naručili smo, naime, teleće okruglice u umaku od rajčice. Jelo je imalo težak okus po Fantu. Kasnije smo doznali da se u Bistroteci doista kuhalo s Fantom. Restoran koji kuha s Fantom i sličnim pripravcima zaslužuje bankrot. Bistroteka je odavno bankrotirala.
Priča broj 4
Na Kvarneru je prije desetak godina otvoren veoma luksuzan, raskošno uređen hotel. Vlasnici, međutim, nisu imali mnogo veze s ugostiteljstvom i gastronomijom, pa su kuhinju povjerili jednom razmjerno poznatom chefu. Koji, nažalost, nije baš savjesno obavljao svoj posao. Hrana je bila veoma loša, daleko ispod nivoa hotela s pravih pet zvjezdica. Vlasnici su jednom nenajavljeno upali u kuhinju, gdje su zatekli hrpu gotovih umaka iz supermarketa i raznih drugih jeftinih instantnih sastojaka, kakve restoran hotela s pet zvjezdica ne bi trebao držati.
Chef je odmah dobio otkaz.
Priča broj 5
Prije samo dvije ili tri godine direktor jedne velike distributerske tvrtke požalio nam se da barem 80 posto hrvatskih pizzerija i dalje koristi “sir za pizzu“ umjesto mozzarelle. Sir za pizzu naribani je proizvod koji može biti napravljen od pravog sira, ali i od pripravaka sličnih siru. Poanta je u tome da kilogram “sira za pizzu“ košta oko 15 eura, a kilogram mozzarelle oko 25 eura. Naribani “sir za pizzu“ podjednako je grozan sastojak kao i “šunka za pizzu“, koja zapravo nije šunka nego amalgam nepoznatih komada svinjetine, vode, masnoća i aditiva. Svi ovi primjeri jasno pokazuju da se dobronamjerno ugostiteljstvo razlikuje od zlonamjernog ugostiteljstva prije svega po nabavi.
Restorani koji preziru hranu i koji preziru svoje goste, koriste najlošije dostupne sastojke.
Profesionalni restorani, koji poštuju svoje goste, trude se osigurati barem korektne sastojke.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
