Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Vodnjanska vinarija Medea najpoznatija je po Punta Greci, najboljem hrvatskom merlotu. Uskoro bi se na tržištu trebalo pojaviti i Punta, ekskluzivno vino iz istog vinograda, koje se proizvodi u vrlo malim količinama. Strateški cilj merlota Punta jest da se pokuša natjecati s najglasovitijim merlotima na svijetu.
Na Puntinim etiketama nalazit će se djela Slavka Kopača, velikog hrvatskog umjetnika rođenog u Vinkovcima, koji je živio i radio u Parizu, gdje je intenzivno surađivao i s Andréom Bretonom, utemeljiteljem nadrealizma.
Nije neobično da se umjetnička djela koriste za vinske etikete. Château Mouton Rothschild na etikete stavlja isključivo umjetničke radove za koje se svake godine raspisuje natječaj, dok je australski Leeuwin poznat po posebnoj ediciji vina nazvanoj Art Series. Ali ovdje nije riječ samo o Kopačevoj etiketi na novom Medeinom vinu. Ovdje se radi o projektu ponovne globalne afirmacije Slavka Kopača.
Iza tog iznimno vrijednog projekta stoji Kristijan Floričić, većinski vlasnik vinarije Medea. U sklopu projekta revalorizacije Kopačeve baštine, u Firenzi se u studenom otvara velika izložba jednog od najznačajnijih hrvatskih modernih umjetnika. RAI, talijanska državna televizija, najavila je izložbu euforičnim prologom o Kopaču, koji prenosimo u cijelosti.
Dana 12. rujna 2025. u Izložbenoj dvorani Akademije likovnih umjetnosti u Firenci bit će otvorena velika izložba “Slavko Kopač. Skriveno blago. Informalna umjetnost, nadrealizam, art brut“, prva talijanska retrospektiva posvećena jednom od najfascinantnijih i najkompleksnijih umjetnika dvadesetog stoljeća. S više od stotinu radova, izložba slavi lik Slavka Kopača, francusko-hrvatskog umjetnika, jednog od protagonista međunarodne poslijeratne scene, prijatelja i suradnika Jeana Dubuffeta i Andréa Bretona.
Izložba koju su priredili Roberta Trapani i Pietro Nocita, u Firencu dovodi umjetnika koji je ovdje već izlagao 1945. godine u Galeriji Michelangelo. Kopačeva karijera, započeta u Hrvatskoj i razvijena između Firence i Pariza, obilježena je poetskim i vizionarskim jezikom koji spaja nadrealizam, informel i art brut. Kao prvi kustos Collection de l’Art Brut koju je u Lausannei osnovao Dubuffet, Kopač je ipak dosta nepoznat u odnosu na veličinu svog opusa: ova retrospektiva konačno popunjava tu prazninu.
Kopač se obrazovao upravo na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci, u zahtjevnom akademskom okruženju, i počeo s djelima vjernima kanonima naturalizma. No, njegov je umjetnički jezik ubrzo evoluirao, oslobađajući se tradicionalnih pravila i nadilazeći impresionističke utjecaje, razvijajući autonomnu i eksperimentalnu viziju. Potraga ga je vodila prema istraživanju neobičnih materijala i raznih tehnika, stvarajući stalni dijalog između materije, mašte, forme i poetske intuicije.
“Kopačeva djela ne mogu a da duboko ne potresu svakoga tko im se približi prvi put, ili ih ponovno gleda nakon što su možda godinama bila pohranjena u sjećanju. Osjetljivost umjetnika – slikara, kipara, kaligrafa – prolazi kroz vrijeme i hvata promjenjive oblike ljudske kreativnosti, vraćajući se unatrag do početaka, sve do ispitivanja porijekla slike u zori civilizacije, zakopanih u pećinama s crtežima i slikama iz paleolitika poput one u Lascauxu, otkrivene 1940. godine.” (Cristina Acidini Predsjednica Akademije likovnih umjetnosti, Firenca)
U prvoj polovici 20. stoljeća mnogi su umjetnici usmjerili pozornost na djela nezapadnjačkih kultura i umjetnost autodidakta, prepoznavši ih kao autentične izraze, ne posredovane akademskim konvencijama, sposobne otkriti arhetipsku i univerzalnu dimenziju umjetničkog jezika. Umjetnost Slavka Kopača može se razumjeti u okviru ovog kulturnog i konceptualnog konteksta, tumačena kroz Batailleove studije o neoblikovanom i svetom, Freudove i Jungove studije o nesvjesnom, koncept bricolagea kojeg je teoretizirao Lévi-Strauss i Huizingovu refleksiju o igri kao temelju ljudske kulture, razvijene u prvih trideset godina 20. stoljeća.
Izložba je strukturirana oko dva ključna razdoblja: firentinskog razdoblja (1943.–1948.), obilježenog ratom i obnovom, i pariškog razdoblja, kada je Kopač stupio u kontakt s Dubuffetom i Bretonom. S prvim je dijelio avanturu Compagnie de l’Art Brut; s drugim kreativno partnerstvo koje je rezultiralo ilustracijom pjesme Au regard des divinités (1949.) i rijetkom pjesmom-objektom zajednički izrađenom 1954. Iako blizak nadrealizmu, Kopač je uvijek zadržavao svoju autonomiju, potvrdivši se kao originalan glas europske umjetnosti.
Izložba ne prikazuje samo Kopačeva djela, nego i arhivske materijale i svjedočanstva umjetnika i intelektualaca koji su pratili njegov put: Dubuffet, Breton, Michel Tapié, Jean Paulhan, Cesare Zavattini i Giordano Falzoni. Ovaj posljednji, mladi kritičar i umjetnik, bio je među prvima koji su u Italiji uveli raspravu o Art Brutu i informelu, doprinoseći širenju koncepata i alata koji i danas pomažu u razumijevanju Kopačevog djela i radikalnih prijelaza umjetnosti poslijeratnog razdoblja.
13. rujna – 13. studenoga 2025.
Akademija likovnih umjetnosti | Izložbena dvorana
Via Ricasoli 68, Firenca
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
