Estrada, legendarni sarajevski kafić u kojem su redovito sjedili Goran Bregović i Zdravko Čolić, danas je odlagalište otpada

Čitam posljednjih dana kako je Tifa upropastio koncert Bijelog dugmeta u zagrebačkoj Areni održan povodom njihovih pedeset godina postojanja. Nije me, da vam budem iskren, to previše iznenadilo. Nisam čak morao otvarati ni video i audio dokaz koji je u obliku linka bio priložen uz svaki od tih članaka. Hoće to Tifa tako, nije mu prvi put… Nije međutim ni trebalo očekivati da će to biti koncert poput onog kod hajdučke česme iz kolovoza ‘77, pa niti na razini onih povratničkih koncerta od prije dvadeset godina. U ovom sastavu i, nota bene, na ovaj način, Bijelo dugme već niz godina nastupa po diskotekama diljem dijaspora nekadašnje države i jedini cilj takvih koncerata je njima da, bezbeli, na brzaka nešto zarade a publici da se, eto, barem nakratko vrate u vrijeme kada su bili mladi i još uvijek zadnje sjedalo svoga auta koristili za nešto više od pukog prijevoza suputnika.

Taj cilj je ovim koncertom stoga i zadovoljen. Brega je sasvim sigurno spremio nešto zelembaća u džep, za druge izvođače nisam siguran, a publika se bez obzira na Tifin urođeni neprofesionalizam – koji mu ipak daje neku dozu sirovog, boemskog šarma koji, jasno, prečesto nije dobrodošao – na trenutak vratila u ta vremena i podsjetila na neke za njih svakako bolje glazbene dane.

Mene je Tifina pojava u javnom prostoru podsjetila na njegovu legendarnu priču kako je jednom prilikom, a tih prilika je svakako bilo više, u legendarnom sarajevskom caffeu Estrada sjedio za šankom s Milićem Vukašinovićem, pio i slušao njihovu LP ploču. Pored njih su sjedile dvije lijepe djevojke, a na vratima je uvijek stajao neki tip koji je imao zadatak da čuva stražu i da im javi ako dolazi žena Milića Vukašinovića. On je, naime, barem legenda tako kaže, bio najveći zavodnik u raji.

Žena mu je, međutim, taj put došla s druge strane, s obale a ne iz pravca katedrale, i kako je upala u Estradu, odmah je tu jednu plavušu napala i počela da udara. “Ja sam mislio da će mene da udari…”, prepričavao je Tifa kad je bio bolje raspoložen nego neki dan u zagrebačkoj Areni, “pa sam pobjegao iz Estrade!” Bio je to prvi put da je napustio Estradu prije fajrunta, a i na nogama. Jer Tifa je bio poznat i po izjavi da je iz Estrade jednom prilikom najnormalnije izlazio kad mu je – pazite molim vas ovo – netko stao na ruku. To dovoljno govori o tome da je od tamo uglavnom izlazio pužući, što bi se reklo, na sve četiri…

Što je, međutim, ta sarajevska Estrada i zašto je propala? Pri tome, jasno, ne mislim na Tifu koji je upropastio koncert Bijelog dugmeta u Areni, on nit’ je klasičan predstavnik estrade nit’ je moguće da takva legenda propadne, već na kultni sarajevski kafić Estrada koji je vrhunac svoje popularnosti doživio krajem 80-tih godina prošlog stoljeća. Kao, uostalom, i cijelo Sarajevo…

——-

Elem, krajem 60-ih godina prošlog stoljeća i milenija, u Sarajevu su se počeli otvarati prvi kafići koji su brzo postali veoma popularni. Tadašnja poznata okupljališta i danas žive u sjećanjima brojnih Sarajlija kao simboli nekadašnje “gradske raje” i društvenog života za kojim još uvijek u njihovim pričama možete osjetiti čežnju.

Među najpopularnijim sarajevskim kafićima je svakako bila i ova nekadašnja Estrada smještena preko puta Ćumurija mosta, a čiji su osnivači i vlasnici bili bubnjar benda Vatreni Poljubac Perica Stojanović i Raka Marić, koji je kafić otvorio po povratku iz vojske. Vlasnik Raka Marić tada je kao menadžer radio s kultnim bendovima poput Bijelog dugmeta, Vatrenog poljupca i Novih fosila, a čak i Azri je radio veliku turneju.

Prije nego što su njih dvojica preuzela prostor lokal se zvao Caffe Ada, a Raka Marić mu je dao naziv Estrada. Osam godina to je bilo glavno sarajevsko okupljalište. U periodu između 1984. i 1992. godine u njoj su se, kako samo ime kaže, okupljali poznati estradni umjetnici. Ljudi su tih godina govorili: “Ko nije bio u Estradi, nije bio ni u Sarajevu!”

Tamo su se okupljali najpopularniji muzičari, glumci, sportaši… U njoj su vodili stručne i poslovne glazbene razgovore, najčešće o djevojkama, a da bi zadržali renome u raji u kafiću su se morali pojaviti u udarnim terminima svakog dana –  između 12 i 15 te nakon 19 sati. Redovni gosti su bili Zdravko Čolić i Goran Bregović koji su uvijek imali rezerviran stol, ali tu su bili i brojni drugi popularni pjevači, glumci i kreativci koji su također bili sjajan mamac da u Estradu dolaze i neke od najljepših sarajevskih djevojaka.

Dvije od njih, već sam ranije spomenuo, znale su sjediti kraj Tife i Milića Vukašinovića. Sve dok ih Milićeva supruga nije potjerala…

Ima jedna anegdota i za Davorina Popovića. Popularnog sarajevskog Pjevača. On je naravno volio malo da popije, i onda se jedne večeri tako vraćao kući kad ga je zaustavila policija. Pitali su ga je li pio, a on rekao da jeste.

“Kako da nisam kad idem iz Estrade?!”

Oni su ga zatim upitali da li zna da to ne smije da radi kad vozi i da mu sada mogu oduzeti dozvolu, a na što im je on rekao da to slobodno mogu da učine jer, eto, on može i pješke da se vrati u Estradu.

Koliko je priča istinita zbilja ne znam, ali da se učestalo vraćao u Estradu to je činjenica.

Popularnost kafića nije jenjavala do samog početka rata, a poslije njega više ništa nije bilo isto. Estradu su izrešetali kalašnjikovima. To je bio znak da tu više nitko ne smije da dolazi, kao što se na kraju nažalost i dogodilo.

Nakratko je otvorena poslije rata, otvorio ju je poznati pripadnik sarajevskog krim miljea Ismet Bajramović Ćelo nakon što je “privatizirao” cijelu zgradu, a 1996. godine su Davorin Popović i Abdulah Sidran video linkom iz Estrade imali polusatnu emisiju s Bregovićem kojeg su pozvali da se vrati u Sarajevo, a koji je tada bio u Beogradu. Emisija iz Estrade se emitirala na TV-u, a legendarno je ostalo kad Brega pita gdje će spavati, insinuirajući valjda da nema više gdje, pa mu prvo odgovara Pjevač da će spavati kod njega kući, dok Sidran na to dodaje da od ljepote i rahatluka u Sarajevu neće ni spavati.

Za razliku od Estrade, taj video je još dostupan i nalazi se na YouTubeu. Prostor na kojem se međutim nalazio taj nekoć popularni kafić, s nekim ovako legendarnim pričama koje zapravo neki grad čine gradom, danas je neprepoznatljiv ruševni objekt. Služi kao odlagalište otpada u kojem se sakupljaju psi lutalice i kao utočište za gradske beskućnike…

Propao k’o žeton, reklo bi se u Sarajevu, ili možda još duhovitije: k’o nanin kauč.

Općina Stari Grad je najavila rekonstrukciju objekta Estrada prije više od pet godina s obzirom na to da je odavno u ruševnom stanju, lokalna vlast je dugo vremena pokušavala riješiti problem jer je vlasnik bio nepoznat, a prije dvije godine javili su se iz nekog arhitektonskog studija da na zahtjev vlasnika, koji se ispostavio kao neka fiktivna tvrtka, pokreću projekt Hotela Estrada.

Ništa od toga se međutim nije realiziralo ni tijekom ovih posljednjih par godina, a napuštena Estrada sada može – baš poput koncerta Bijelog dugmeta – poslužiti samo slučajnim prolaznicima da se barem nakratko vrate u vrijeme kada su bili mladi.

Loše izgleda, ne zvuči nikako, ali ipak budi neke lijepe uspomene…

Estrada? Da, ali i Tifa!

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.