‘Sarajevski’ ćevapi iz karlovačkog Behara vjerojatno ne bi bili po volji ni Nikoli Tesli

U grad na četiri rijeke otišao sam kako bih s djetetom obišao slatkovodni akvariji Aquatika. Jedini je to akvarij te vrste u ovom dijelu Europe, u kojem pliva više od 100 vrsta slatkovodnih riba, od čega čak 40-tak endemskih vrsta. Neke od tih ribetina, uzgred kazano, zbilja su ogromne te ću u buduće dvaput razmisliti kad budem u prilici da se kupam u rijeci.

Akvarij se nalazi u neposrednoj blizini Foginovog kupališta na Korani, u središtu Karlovca, a kompleks u kojemu se akvariji nalazi jedna je zbilja moderna, arhitektonski i krajobrazno posebno osmišljena cjelina sa zelenim krovovima koji se prirodno uklapaju u okruženje.

Za taj suvremeni dizajn zaslužni su projektanti iz nagrađivanog Studija 3LHD, a to i da vam nisam rekao, mogli bi i sami zaključiti pogledom na njihovo konačno rješenje. U jednom trenutku, dok sam se približavao ulaznim vratima muzeja, pomislio sam da sam u Rovinju ispred Adrisovih hotela a ne u Karlovcu.

Aquatika raspolaže i s mnogo dodatnih sadržaja. To je najprije kongresna dvorana, kako su mi objasnili, a tu je i edukacijska dvorana, ozvučena i opremljena namještajem za djecu. Aquatika ima i dosta bogatu suvenirnicu opremljenu domaćim proizvodima lokalnih obrtnika i OPG-ova.

Pred ulazom je i mali caffe bar, a tu je i trg kao javni prostor za druženje i igralište za djecu – odnosno dva manja dječja igrališta s vanjske strane kompleksa, s pogledom na Koranu.

Taj caffe bar bi mogao biti i bolji, a nema nikakvog razloga da se tu ne nađe ni neki mali restorančić ili bistro kad je okruženje već tako lijepo i nema problema s parkingom.

Cijena ulaznice za tročlanu obitelj s malim djetetom iznosi 20 eura što nije previše, ali s obzirom na to da je akvariji dosta mali, pa ga se obiđe za nekih desetak do petnaest minuta, moglo je biti i jeftinije.

Pogotovo ako uzmemo u obzir da ulaz u muzej Nikole Tesle, koji se nalazi vrlo blizu akvariju, odmah kraj karlovačke gimnazije, za isti broj osoba košta 15 eura iako u njemu možete ostati pola dana.

——

I Nikola Tesla je, naime, svojedobno stao u Karlovcu. Nakon školovanja u Gospiću prešao je u realnu gimnaziju u Karlovcu gdje naposljetku i maturirao. Tu je, eto, i taj njegov muzej koji je zapravo zamišljen kao experience centar i u kojemu za gore navedenu cijenu zbilja mogu uživati i djeca i odrasli. Sve u muzeju je interaktivno, mnogo je kvizova, kratkih filmova, animiranih sekvenci iz Teslina života i malih strujnih udara koji su za djecu posebno iskustvo. Osim toga, može se još i svašta naučiti… Evo, primjera radi, jeste li znali da je Nikola Tesla bio proglašen najelegantnijim čovjekom na Petoj aveniji?

Dostignuće je to, složit ćete se, o kojemu se svakako premalo govori…

Ili, štojaznam, da je Tesla obično večerao stabljike celera, juhe, piletinu i krumpire, uz čašu laganog vina. Za užinu je volio pojesti jabuku. Brinuo je o svom zdravlju i smatrao da je prehrana ključna za dugovječnost.

“Najvažniji element moje životne filozofije je moja prehrana. Ne možete očekivati da stroj dobro funkcionira ako mu ne osigurate odgovarajuće gorivo,” govorio je Tesla.

Ipak, jeo je samo dva puta na dan jer je smatrao da se ljudi prejedaju te je izbjegavao sve što stvara kiselinu, a isto kao što se s vremenom u potpunosti odrekao kave tako je napravio i s mesom koje je po vlastitom priznanju jeo svega par puta na godinu.

Kad bih to saznao da nisam stao u Karlovcu i posjetio, evo, ovaj njegov mali, veoma moderni i šarmantni muzej? Za portal specijaliziran za gastronomska pitanja te informacije o našem najvećem geniju od krucijalnog su značaja…

Kako se dan bližio kraju i noć je već lagano padala, nisam želio ponovno sjedati u auto i tražiti neki restoran u Karlovcu gdje bih ručao, već sam ga ostavio na parkiralištu muzeja i prošetao do ćevabdžinice Behar koja se nalazi svega pedesetak metra od muzeja.

Riječ je o očito veoma popularnom mjestu u Karlovcu jer su svi stolovi bili zauzeti, a ispred lokala je bilo još ljudi koji su čekali da dođu na red. U unutarnjem dijelu nalazi se četiri ili pet  stolova, a na vanjskoj terasi koja zbog zimskog vremena zatvorena jedno je desetak stolova za kojima može sjediti po šest osoba. Atmosfera je ugodna, porcije su obilne a cijene korektne. Svakako treba pohvaliti najmanje pet do šest različitih okusa domaćih rakija. 

Ono međutim što nije za pohvalu, su ćevapi. Daleko su od sarajevskih kako se predstavljaju.

Oni jesu sarajevski u smislu da nisu, eto, banjalučki, tj. svaki ćevap je za sebe a nisu poput tih banjalučkih u onim pločicama, ali po okusu se ne razlikuju od bilo kojih drugih ćevapa do kojih možete u nekom plažnom objektu na jadranskoj obali. Moguće čak i da su manje pečeni od tih morskih ćevapa pa crvenilo koje se u ćevapu vidi može nekima, a maloj djeci pogotovo, djelovati i donekle odbojno.

Ne bi, palo mi je na pamet jer sam još bio pod dojmom posjete muzeja, ni Nikoli Tesli bili po volji.

Pametan čovjek!

U tom kontekstu, popularnost tog objekta može i malo začuditi, ali da nije sad baš skroz loše – nije! Ljudi su ljubazni, gljive na žaru su bile odlične, lepinje također…

Nije, međutim, ni dobro.

Otprilike bi se tako mogao opisati i cjelodnevni izlet, te na pitanje je li se isplatilo biti taj jedan koji je ipak, evo, jednom stao u Karlovcu, najbolje bi bilo odgovoriti u duhu pjesme s početka: ni da ni ne…

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.