Tkalča je, kako smo se više puta uvjerili, ugostiteljski najgora ulica u Zagrebu. Tkalčom vladaju loše ugostiteljske navike, od fotografija hrane na jelovnicima do podvaljivanja gostima svega i svačega. Tkalčićeva je unatoč tome uvijek popularna, zbog pozicije u centru grada i zbog ponude na koju padaju turisti. Jučer smo se nakon kratke šetnje ipak odlučili još jednom provjeriti kakva je zapravo hrana u lokalima. Izbor je pao na Kozel Tkalča pub, koji se čitavu vječnost zvao Ožujsko Tkalča Pub, da bi nedavno promijenio ime i sponzora.
Na prvu nas je iznenadilo što je restorana, izvana, u subotu navečer izgledao živahno i radosno. Ali to je bila iluzija. Kad uđete možete napraviti dijagnozu Tkalčićeve jer Tkalča pub kao da objedinjuje sve što je u toj ulici pošlo po zlu. Prvo su razni mirisi i arome koji dominiraju u pubu. Sve što se može osjetiti su friteza, staro ulje i užegli mirisi. Što možda i ne treba čuditi s ozbirom da je cijela Tkalčićeva uz nekoliko iznimaka jedna ogromna friteza. Tu je zatim i uređenje, koje je blago rečeno jezivo. Masni stolovi, rupe i mrlje na zidovima i općenito neugodna atmosfera temelji su ponude.
Tu je i letargično osoblje koje pub u Tkalčićevoj ni ne pokušava učiniti vrijednim restoranskog iskustva. A i goste oslovljavaju sa ti, što uistinu nije profesionalno. Nakon kratkog pregleda predugačkog jelovnika koji nudi sve i svašta, od jela koja mogu proći pod hranu iz puba do jela koja apsolutno nemaju što raditi na takvom jelovniku, odlučili smo se za dvije opcije. Jednostavni burger i jednako jednostavni zagrebački odrezak iz kategorije ‘pub jela’.
Odmah moramo reći da hrana u Tkalča Pubu nije nejestiva. Ali je naprosto bezokusna. Burger je možda i teži prekršaj. Loše pecivo podgrijano je na preklopnom tosteru, što nije prihvatljivo ni u kućnom kuhanju a kamoli u restoranskom. U burgeru su navodno još dodani BBQ umak koji se nije osjetio, paprike koje se nisu osjetile i krastavci koji su jedini davali drugu teksturu. Meso nije imalo okus ni po čemu, što je apsolutno nevjerojatno. Nema začina, nema bogatog okusa govedine. Imamo osjećaj da je kuhinja samo stavila meso iz hladnjaka na nekakav sklepani gril i to izbacila na omanju daskicu. Bugeri iz različitih internacionalnih fast food restorana imaju beskonačno više karaktera, a i jedete u civiliziranom okruženju.
Ogromna porcija zagrebačkog odreska bila je masna i nikakva. Kao da je izašla iz lošije studentske menze. Pomfrit je dobio epitet pubski, ali zaista nismo sigurni zašto. Vrlo vjerojatno zbog mljevene paprike koja se prosula po njemu. Obični pomfrit s mljevenom paprikom bio je najbolji dio ove beznadne večere. Ponuda pića se orijentira na pivo glavnog sponzora lokala, a vinsku kartu ne možemo ocijeniti jer su vina identificirana samo opisima “vrhunsko, stolno, kućno, kvalitetno”. Cijene su skoro predpandemijske, ali i dalje previsoke za ono što dobijete. Burger stoji manje od deset eura, zagrebački s prilogom manje od petnaest eura, a biftek dvadesetak eura. Što je sasvim sigurno među najjeftinijim biftecima u cijelom Zagrebu. Račun s dva jela, jednom colom i jednom mineralnom platili smo 29 eura.
KOZEL PUB TKALČA
Tkalčićeva 16, Zagreb
HRANA 2 VINO ? SERVIS +2 AMBIJENT 2
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.