Tisuće i tisuće Zagrepčana rođenih u drugoj polovici šezdesetih i prvoj polovici sedamdesetih odrasli su u Kulušićuu Hrvojevoj ulici, između Krešimirova trga i Križanićeve gimnazije. Ujutro i popodne Kulušić nije bio rock klub nego kafić u kojem su se okupljali gimnazijalci, ali i studenti obližnjeg Fakulteta političkih znanosti.
U osamdesetim godinama Zebra, kako smo zvali Kulušić zbog crteža zebre nad ulazom, bila je jednako popularna kao danas Boogie Lab. U separeima često nije bilo mjesta pa su se kave prije nastave i betoni (velika krigla piva plus crveni Johnnie Walker) poslije nastave ispijali na šanku. Danas zvuči gotovo nevjerojatno da je u ono vrijeme bilo normalno betonirati se odmah iza podneva. Navečer se Kulušić pretvarao u najvažniji rock klub u povijesti Zagreba, Hrvatske i bivše Jugoslavije.
U Kulušiću su Idoli Vlade Divljana i Srđana Šapera postali najsubverzivniji rock fenomen u SFRJ. Idoli su bili toliko vrući da su čak i košarkaši tada šampionske Cibone morali stajati u redu da bi se progurali u klub. U Kulušiću je Film snimio briljantan mini LP Live in Kulušić. U Kulušiću su Džoni Štulić i Azra svirali pet noći zaredom (i nisu bili baš briljantni, gledali smo svih pet koncerata). U Kulušiću je održan oproštajni nastup originalne, gimnazijske postave Psihomodo Popa prije nego što je njihov osnivač Neven Kepeski morao otići u JNA.
U Kulušiću su put prema nacionalnoj afirmaciji prolazili Animatori, Bos, Patrola, Xenia, Đavoli i mnogi drugi. U Kulušiću je, na tajnom koncertu, sviralo čak i Bijelo Dugme u svom originalnom sastavu. U Kulušiću je, naposljetku, nastupalo i mnogo poznatih svjetskih rokera: sjećamo se Iana Gillana i njegove grozne izvedbe Wonderova klasika Living for the City. Kulušić već dugo godina stoji zatvoren. Ovog su vikenda iz Kulušića izneseni prepoznatljivi elementi njegova interijera, što je izazvalo malu uzbunu i pobunu na društvenim mrežama. Očito je da je Kulušić zauvijek nestao. Šteta.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.