U redu, svi znamo da dobri Dingači zbog vrlo mnogo tanina u plavcu malom mogu jako dugo odležavati. Ali oni odležavanjem uglavnom ne dobivaju na kvaliteti nego naprosto ostaju pitki, s prašnjavom notom tipičnom za mnoga stara vina. Sinoć prije početka utakmice Hrvatske i Poljske otvorili smo Dingač Vedrana Kiridžije iz 1995. godine. Riječ je o jednom od najimpresivnijih hrvatskih crnih vina koja smo dosad probali (a kušamo više od tisuću uzoraka godišnje).
Kiridžijin Dingač iz 1995. nije tek pitak kao neki njegovi vršnjaci, nego se razvio u veličanstveno vino koje pokazuje ogromne mogućnosti plavca malog na najboljim pelješkim položajima. Boja je prirodno otišla prema crvenosmeđoj, no bouquet je zanosan, bogat i čist. U bouquetu se ne osjeti ni trag prašine, nego puno balzamičnosti, tamne čokolade, kože i pečenog i svježeg tamnog voća s naglaskom na šljive i pečene smokve.
Vino je potpuno glatko: tanini su se poslije tri desetljeća rastopili i integrirali pa je Kiridžijin Dingač iz 1995. jedan od najelegantnijih plavaca koje pamtimo. Okus je linearan, intenzivan, veoma dug, s voćno-slatkim završetkom, a vino i nakon 29 godina ostavlja osjećaj ugodne svježine. Zanimljivo je da sadrži umjerenih 13,9 posto alkohola, no u devedesetim smo godinama živjeli u puno umjerenijoj klimi. Kiridžijin Dingači stare kao Luka Modrić. Ovo je već drugo njegovo vino iz 90-tih godina koje sad vrijedi više od 96 bodova. Vedran Kiridžija svojedobno je bio najavio da će zatvoriti vinariju jer nema nasljednike koji bi se htjeli baviti vinarstvom i vinogradarstvom. Zatvori li se doista vinarija Kiridžija, bit će to golemi gubitak za hrvatsku vinsku scenu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.