Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Stara škola se otvorila prije otprilike godinu i pol dana uz puno isčekivanja šire gastronomske publike. Nakon nekoliko godina izbivanja, chefica Priska Thuring, koja je svojevremeno kuhala u jednom od najboljih hrvatskih restorana Dubravkinu Putu u Zagrebu, napokon se vratila u Hrvatsku voditi kuhinju. Stara Škola je zaista ambiciozan projekt koji zahtjeva jednako ambicioznu cheficu poput gospođe Thuring.
Stara škola je smještana u prostorima bivše škole u selu Krasica koja je upotpunosti transformirana, fantastično uređena i nadopunjena raznim popratim sadržajima poput bara, vinskog podruma u kojem se nalazi kompletna arhiva Claijevih vina i odnedavno open marketom koji se održava četiri puta godišnje kako bi predstavio lokalne namirnice kroz svaku sezonu.
Staru Školu smo posjetili rano nakon otvaranja, u veljači prošle godine (restoran je imao soft opening cijeli prosinac). Bili smo zadovoljni jer je Stara škola bila projektu u nastajanju koji se trebao postepeno mjenjati i evoluirati. Iako je kuhinja Priske Thuring i tada djelovala neobično jednostavno, s prilično bazičnim ali efektnim okusima, puni potencijal je tek trebalo otključati. A i činjenica da se u mjesec dana treba priviknuti na novu sredinu i novi tim bila je određena olakotna okolnost. Međutim, nakon od godinu i pol rada dojam je da Stara škola još nije ono za što se mislilo da će biti prije otvaranja, a to je restoran koji će se katapultirati u sam vrh istarske gastronomske ponude.
Potrebno je razjasniti nekoliko činjenica. Stara škola je vrlo dobar restoran, s fantastičnim ambijentom i atmosferom, vrhunskim timom zbog kojeg Stara škola podsjeća na velike opuštene europske restorane, i odličnom vinskom kartom. Stara škola je cool restoran koji bi se na prvu mogao svidjeti svakome. Dizajn igra važnu ulogu, sa zvučnika se diskretno pušta hip hop, dok je osoblje neposredno i srdačno i dobro zna svoj posao. Pa ipak, jela koja izbacuje kuhinja Stare Škole samo su djelomično uspješna.
Koncept je dobro zamišljen: jelovnici se mjenjaju na tjednoj bazi i naglašavaju istarske namirnice u njihovoj sezoni, s dosta nepretencioznih elemenata koji se dobro uklapaju u cijeli projekt. Jedan od dva problema je u okusima. U prva dva službena slijeda naše večere kuhinja kao da je odlučila sakriti okuse, a krajnji rezultat je bio dosta bezlično jelo. Sipa, oslić i jakovske kapice prošle su gotovo nezamjećeno. Stvar je spasila odlična ‘nduja koju restoran sam radi i koja je stigla u obliku umaka. Prava, spicy i bogata okusima. Vrlo dobar je bio i zeleni umak od gorušice, dok je jakobova kapica bila beskarakterna. Drugo hladno predjelo, tri tanjura s tikvicama, ciklom i gazpachom, patilo je od sličnih problema. Tikvice nise imale izražen okus, tek malo bolja bila je cikla sa sladoledom od skute.
Gazpacho od krastavaca je bio solidan, ali je ostao u rangu standardnog jela koje ne pokazuje kreativne ambicije kuhinje. Najbolje jelo dana stiglo je u sredini večere, jelo koje ćemo pamtiti i koje bi trebalo biti nit vodilja za daljni razvoj Stare Škole. Nepretenciozna salata od morske blitve i boba sa žumanjkom i amazake umakom prštala je zelenim, vibrantnim okusima i ozbiljno nas je impresionirala. Bademi su dali potrebnu hrskavost. Glavno jelo, janjetina s krumpirom, mahunama i mrkvom je također na visokoj razini s ponekim čudnim elementom. Krumpir nas je zbunio. Servirati najobičniji kuhani krumpir može biti normalan ili ideološki potez, kakvom smo primjerice svjedočili u više slovenskih restorana. AIi u Staroj Školi nam je izazvalo nekoliko upitnika iznad glave.
Ostatak priloga je na svu sreću bio odličan. Mahune su briljirale, kao i mrkva u dubokom i ukusnom umaku. Janjetina je bila slasna i ogromna, što dovodi do sljedećeg logističkog problema, nesrazmjera u sljedovima. Stara škola nije klasični fine dining restoran sa strogim procedurama, već opušteni restoran naglasak stavlja na djeljenju hrane za stolom. Što je simpatično i doprinosti lijepom provodu gosta, pogotovo većim grupama. Ipak, nekoliko prvih slijedova dolazi u izrazito malim porcijama, kao da su pozdravi iz kuhinje a ne službeni sljedovi. Zatim glavno jelo dolazi u predimenzioniranim porcijama kako gosti naravno ne bi doma otišli gladni.
Ritam serviranja jela i dobro odmjerene porcije glavni su preduvjet za restoran koji želi nuditi isključivo slijedove. Slična situacija nam se dogodila i prošle godine, samo obrnuta, kad je za stol došlo jednostavno previše hrane koju normalan gost nebi mogao pojesti. Za kraj smo dobili desert od čokolade i pistacija koji je lijepo zatvorio večeru. Ukratko, oko pola tjednog jelovnika kojeg smo uspjeli probati u Staroj Školi blizu je odličnom, a druga polovica je upitna i problematična. Stara škola ipak ne ulazi u prvu igu istarskih restorana, za to bi bi trebala uložiti još puno energije i truda.
Ostatak večere u punoj i živoj Staroj Školi je prošao fantastično. Bar priprema vrlo dobre koktele, popili smo klasični Negroni i signature Likovni, a većinu večeri smo pili vrhunski austrijski sauvignon vinarije Tscheppe kojeg bi rado češće naručivali kad bi ga bilo na kartama restorana. Kruh i maslinovo ulje su izvanredni, kao i servis. Večeru za dvoje platili smo 225 eura.
Krasica 35, Krasica
HRANA +3/-4 VINO I KOKTELI 4 SERVIS +4 AMBIJENT -5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
