
Ministar turizma Tonči Glavina ovog je vikenda javno zatražio da turistički sektor snizi cijene za 10 do 20 posto. Gospodin Glavina nesumnjivo je najnesposobniji ministar turizma kojeg smo dosad imali, ali u ovom je slučaju naizgled u pravu.
Hrvatska uistinu jest nekonkurentno skupa u usporedbi s Portugalom, kao i nekim regijama u Španjolskoj, Grčkoj pa čak i u Italiji.
Uostalom, vinska karta u rovinjskom restoranu Agli Amici u Rovinju, koji ima dvije Michelinove zvjezdice, skuplja je nego vinska karta u Agli Amici u Udinama, koji ima dvije Michelinove zvjezdice.
Obitelj Scarello, vlasnici Agli Amici, nije kriva za taj paradoks, koji sjajno ilustrira probleme hrvatske turističke konkurentnosti.
Ministar Glavina je, dakle, načelno u pravu kad traži niže cijene u hrvatskom turizmu.
Suštinski govoreći, Glavina je u krivu.
Naime, premijer Plenković i ministar financija Ćorić, suočeni s činjenicom da Hrvatska zadnjih mjeseci ponovo bilježi rekordnu inflaciju u Eurozoni, višekratno su izjavljivali kako Vlada tu ne može ništa učiniti, osim što kontrolira cijenu benzina.
Ministar turizma, dakle, traži da turistički sektor smanji cijene, dok hotelijerima i ugostiteljima troškovi svakodnevno rastu zbog inflacije pred kojom su predsjednik Vlade i ministar financija javno kapitulirali! Radi se o definiciji apsurda i Kvake 22.
Naravno, protiv inflacije možemo se boriti rastom produktivnosti. No, rast produktivnosti u hotelijerstvu i ugostiteljstvu zahtijeva strahovito mnogo stručnog znanja i kompetentnih menadžera i radnika.
A hrvatska država, premda ovisi o turizmu, nije uspjela stvoriti obrazovni sustav koji bi proizvodio kompetentne hotelijere, kuhare, restoratere, konobare, kao ni turističke propagandiste.
Pa se u hrvatskom turističko-ugostiteljskom sektoru produktivnost naprosto ne može dignuti. I tako se godinama i desetljećima vrtimo u krug.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.