Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prije nekoliko tjedana u Zagrebu sam kupio toliko traženu Prologovu kavu u zrnu. Naravno, jedino mjesto koje prodaje Prolog jest zagrebački specialty kafić Luta. Nekad su se mogle nabaviti u Broomu, a koliko znamo Broom trenutno prži svoju kavu. Uskoro se Luta zatvara, pa će se Prologova kava morati naručivati preko interneta. Prolog je danska pržionica kave koja ima i nekoliko specialty kafića u Kopenhagenu.
Gotovo svi ljubitelji kave i bariste koji su bili u Kopenhagenu obavezno odlaze u Prolog. Prologovu kavu dosad nisam probao, pa sam se odlučio za taj nemali potez. Međutim, prije ovog osvrta na Prologovu kavu volio bih objasniti svoj odnos s kavom, koje metode volim i kako doma najčešće radim kavu. Kavu sam počeo piti prije otprilike desetak godina kao student. Moja prva kava bila je grozni Nespresso iz vrećice dok sam bio na Erasmusovoj razmjeni na Cipru.
Kava je naravno, bila slatka kao da sam u nju stavio tri velike vrećice šećera, a nisam niti jednu. Stoga sam neko vrijeme pio tu užasnu kavu jer sam uživao u ritualu spremanja i pijenja kave. Ipak, odrastao sam uz oca koji je možda i najveći kavopija kojeg znam. Zatim sam prešao, također u Cipru na Starbucksove kave, koje nisu bile ništa bolje. U to neko vrijeme smo kući kupili iz Philipsova aparata za kavu u koji se ubacuju zrnca kave i on sam napravi espresso ili latte. To je već bilo puno bolje.
Ovdje sam prvi puta okusio potencijal kave, iako Philipsov aparat za kavu nije ništa posebno, već je praktičan za potpune amatere kojima se neda puno mučiti oko pripreme kave ujutro dok se spremaju za posao. Nekoliko godina sam ostao na toj razini. Eventualno bih kupovao neku mrvicu bolju Lavazzu ili štogod je već bilo dostupno u supermarketu. Nisam naravno, previše mario za kvalitetu kave, ali sam uvijek pazio na proces izrade kave. Među prijateljima i poznanicima sam već stekao nekakav polu renome da volim dobru kavu. Pa je jedan od njih rekao da bih trebao posjetiti zagrebačku Quahwu, jer tamo rade neke od najboljih kava u gradu. U redu, poslušat ću ga. Quahwa me se dojmila, ali ne i u potpunosti impresionirala.
Zatim sam otišao u ranije spomenuti Broom gdje me dočekala stvarno dobra kava. I to je bilo to, preobratili su me na religiju specialty kava gdje sam počeo istraživati o tom terminu i aktivno tražiti takvu vrstu kafića. Narudžba je uvijek bila ista: manji macchiato, ili jednostavno macchiato kako bi službeno trebalo biti. Nikad nisam volio previše mlijeka u kavama. Sve dok Luka Panović nije otvorio Marsecchiu u Rijeci i pokazao mi cortado. Od tad je naružba bila samo jedna: cortado. Što nije najčešća vrsta kave u hrvatskim specialty kafićima. Oni lošiji ga najčešće nemaju u ponudi.
Promatrao bih filter kave sa znatiželjom, ali sam iskreno uvijek imao prevelikog strahopoštovanja prema njima. Previše hipsterski i nepotrebno. Espresso is the way to go! Sve do kraja prošle godine kad sam došao u Marsecchiju s jednim ciljem, probati V60 filter kavu. Koliko se sjećam bila je to La Loma iz zagrebačke pržionice La Loma. Prvi gutljaj me promijenio. Kakvi su ovo okusi koji podsjećaju na čaj, a ne kavu kakvu sam pio cijeli život. Nevjerojatne kiseline. Sam ritual pripreme V60 kave je poput znanstvenog eksperimenta u kojem se ulijeva kava u nekakav čudni konusni oblik. Sve me odmah privuklo. Moram ovo naučiti raditi. Pa sam na internetu naručio sve potrebno.
Lagano su počeli dolaziti na adresu jeftini ručni mlinac, nekakva mini vaga i V60 set s Amazona. Naravno, nakon mjesec dana sam naručio novi skuplji mlinac s Timemoreove stranice jer si ne mogu pomoći kad otkrijem novi hobi koji me zanima. Došla je naravno i Timemore digitalna vaga, a morao sam uzeti i gooseneck kuhalo. Stotinjak eura lakši. Ali, V60 je takav gušt raditi da mi nije uopće žao. I tako sam u nekoliko godina stigao od jeftinog Nespressa do sumanutog naručivanja pribora za V60 i single origin kave koje zauzimaju veliki dio kuhinjskog prostora zbog čega moja zaručnica nije najzadovoljnija. Sad, kad imate kontekst o mojoj povijesti odnosa s kavom možemo napokon krenuti na Prolog.
Napomenut ću još samo da nisam najvještiji u pripremi V60 filter kave. Još uvijek se mučim s time koji grind size pogoditi i koji su zapravo najbolji omjeri vode i kave. Ali, u tom procesu učenja i je čar. Makar meni. Prolog sam odlučio mljeti nešto finije nego druge kave. Na 16 grama kave stavljam 270 grama vode. Blooming je 45 sekundi sa 70 grama vode. Zatim još 100 grama do 1:15 minuta i završnih 100 grama na 1;45 minuta. Takve savjete sam dobio od ljudi koji znaju više od mene, a i pogledao sam bezbroj YouTube videa legendarnog James Hoffmana. I s tim sam procesom više manje zadovoljan.
Proces staje na nešto manje od tri i pol minute. Kava izlazi s tamnim notama tamne čokolade, trešnje, karamele i općenito više ide na stranu čokoladaste kave nego izrazito voćne i više kiseline. La Joya je također, obrađena prirodnim procesom koji joj daje nešto voćnijih nota poput kupina. Tijelo je srednje, kiseline izvrsno izbalansirane, a aftertaste čist i srednje dug. S tehničke strane, još se treba spomenuti da je La Joya pink bourbon sorta kave i naravno, kao i velika većina specialty kave je light roast. Prolog također, kaže da je La Joya dosta funky, što nakon desetak šalica mogu potvrditi. La Joya stoji dvadesetak eura u Luti i toplo ju preporučam ako volite kavu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
