Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prije nekoliko dana u jednom zagrebačkom supermarketu kupili smo cabernet sauvignon moldavske vinarije Cricova. Butelja je zapakirana gotovo luksuzno, u nekoj malo debljoj inačici novinskog papira. Čep je pluteni a ne navojni. Cricovin cabernet sauvignon na polici supermarketa košta 4,99 eura. Što se mnogima čini povoljno.Cricova je inače najuglednija velika moldavska vinarija, poznata po proizvodnji klasičnih pjenušaca. Ali njezin cabernet sauvignon tipični je predstavnik malignog fenomena na tržišu vina.
Otvorili smo ga u nedjelju prije ručka. Riječ je o jednom od najgorih vina koje smo probali unatrag mnogo godina. Vino je nepitko, nezrelo, prepuno kiselih, trpkih zelenih tanina i prilično razvodnjeno. Poslije prva dva gutljaja cijelu smo bocu izlili u sudoper, što gotovo nikad ne radimo. Sa slabim vinima kuhamo. Ali ovo je preneugodno i za kuhanje.
Kriminalna razina Cricovina caberneta nije nas, međutim, iznenadila. Danas više ne postoji vino koje na polici košta 4,99 eura a da je dobro. Tako god vas pokušava uvjeriti u suprotno vrlo namjerno laže, ili ne zna o čemu govori. Evo zašto je to tako.
Emile, mali, neovisni londonski uvoznik i distributer vina koji radi s nekima od najboljih svjetskih vinarija poput Vincenta Dauvissata, na svojoj je web stranici uoči Božića objavio strukturu cijene butelje vina u Velikoj Britaniji. Evo što sve ulazi u cijenu vina koje košta do deset funti:
U Hrvatskoj je situacija nešto drukčija: PDV iznosi 25 posto, a trgovačke i distributerske marže su manje, barem za domaća vina. Ali ako primijenimo Emileovu shemu, koja je bazično točna, na vina koja se prodaju u Hrvatskoj, evo što ulazi u Cricovin cabernet sauvignon za 4,99 eura:
Preostala su nam, dakle, samo dva eura, koja između sebe moraju podijeliti uvoznik, supermarket i vinarija Cricova. Što znači da nabavna cijena ovog groznog cabernet sauvignona ne može biti veća od jednog eura, a vrlo je vjerojatno i niža. Kakvo se vino može proizvesti za jedan euro? Nikakvo ili potpuno grozno.
Emile objašnjava kako se, zapravo, proizvode vina koja na polici koštaju do deset funti ili, u našem slučaju, 4,99 eura:
Zato su, neizbježno, vina koja koštaju 4,99 eura napici, a ne prava vina. U Hrvatskoj se, i među privatnim kupcima i među ugostiteljima, sve češće govori da su hrvatska vina preskupa, pa se navode primjeri navodno fenomenalnih makedonskih, kosovskih, mađarskih, ali i talijanskih, portugalskih i španjolskih vina koja koštaju pet eura na polici ili deset eura u restoranu. I “obični” kupci, a još više restaurateri i hotelijeri, moraju znati da to nisu prava vina nego tekućine koje nastaju procesima kakve je Emile opisao.
Ima, naravno, i gorih praksi poput patvorenja vina, krivotvorenja sorti i rinfuznog uvoza iz zemalja koje proizvode oceane ultrajeftinog vina, pa se onda to rinfuzno vino miješa s nekim boljim vinima ili se puni pod lažnim etiketama. Hrvatska vina nisu jeftina, na što često upozoravamo. Ali hrvatska vina, ona kvalitetnija, nepatvorena, u kojima nema mađarskog ili makedonskog ili kosovskog grožđa, neusporedivo su bolja od svake uvozne butelje koja se u supermarketu prodaje za 4,99 eura. Jer se za taj novac ne može, čisto tehnički ne može proizvesti, prevesti i distribuirati pravo vino, nego samo vinski Frankenstein, koji je po pojedinim značajkama bliži coca-coli nego vinu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
