Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U petak, dobar restoranski dan, prošli smo kraj Takenoka oko tri i trideset. U restoranu je bilo točno sedam gostiju. Kad u petak za ručak u najstrožem centru Zagreba imate samo sedam gostiju, to znači da vam je restoran otišao k vragu. Još je gora činjenica da je sedam gostiju sasvim dobro brojno stanje za Takenokove recentne standarde.
Svaki dan u vrijeme ručka prolazimo kraj Takenoka u Preradovićevoj ulici u središtu Zagreba. Najčešće vidimo dva do četiri gosta. Katkad se moramo suočiti s neugodnih nula gostiju u jednom od najljepših restoranskih prostora u gradu, i tako već mjesecima i mjesecima: Takenoko u Preradovićevoj bolno je nepopularan. Nikakav povećani promet vikendom ne može nadoknaditi svakodnevno praznu blagovaonicu.
Takenoko je jedan od naših najdražih zagrebačkih restorana. Prije 23 godine bili smo na probnoj večeri u Takenoku, prije otvaranja, gdje su nam pokazivali kako umakati sushi u sojin umak i objašnjavali čemu služe lažni wasabi, daikon i đumbir. Sve smo to već znali iz Londona i New Yorka, ali nam je bilo simpatično promatrati kako se u Zagrebu stvara elementarna kultura sushija. Preko puta je sjedio danas pokojni Vladimir Tomić, jedan od najvažnijih hrvatskih filmskih kritičara druge polovice 20. stoljeća, koji je isto znao ponešto o japanskoj kuhinji.
Takenoko je vrlo brzo postao jedan od najpopularnijih restorana u Zagrebu. Recepture chefa Maria Starmana privlačile su tisuće gostiju, dok je Mario Minder suvereno zapovijedao blagovaonicom. Između 2004. i 2009. u Takenoku smo jeli svaki treći dan, katkad i češće.
Poslije izbijanja Velike krize, Takenoko u Kaptol Centru, gdje se danas nalazi Barbieri’s, ostao je bez gostiju za ručak. Pa se odlučio preseliti na ugao Gundulićeve i Masarykove. Gdje je radio još gore nego u Kaptol Centru.
Stvarni problem Takenoka u Gundulićevoj bio je katastrofalan servis i nedopustivi kompromisi sa sastojcima: prije osam godina ondje smo se ozbiljno otrovali sirovom ribom. Prije pet godina donijeli su nam ishlapjeli šampanjac. U potrazi za više gostiju i nižim najmom, Takenoko je investirao u zaista fenomenalno uređen prostor u Preradovićevoj ulici, gdje je hrana zapravo dobra, ali bitno lošija nego u Tekki koju vodi Mario Minder, prvi Takenokov maître d’.
Takenoko je, što je još gore, postao potpuno neprepoznatljiv kod mlađe publike. Takenoko više nije brand. Ne znamo hoće li se ikad oporaviti. Ali znamo da je najbolje uređeni restoran u strogom centru Zagreba baš depresivno prazan.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
