Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
“Nemojte previše gledati jelovnik koji je izložen na ulazu u zidu. Sve što vidite u vitrini je trenutno danas u ponudi,” reklo nam je simpatično osoblje konobe Ribarnica Volosko. Pa smo direktno iz vitrine birali što ćemo i kako pripremljeno žeimo jesti. “Možemo li premazati ribe češnjakom i peršinom?” upitali su nas nakon svega, na što smo naravno negativno odgovorili.
Ribarnica Volosko odiše starom autentičnom vibrom kakva se rijetko viđa u današnje vrijeme. Za vrijeme našeg ručka mala terasa bila je prepuna. Simpatični par na njemačkom jeziku je naručio brzinsku marendu i pola litre neidentificiranog vina, koje se razlikuje samo po tome želite li crno ili bijelo i toči se u male čaše od debelog stakla. Jedna obitelj naručila je veliku porciju prženih lignji i krumpiriće, najomiljenije hrvatsko jelo iz mora.
Talijani su se osjećali kao doma, pa su na talijanskom mogli naručiti sve ribe koje su željeli. Stariji gospodin, očigledno lokalac, taman je završio marendu prije nego što smo došli i prepustio nam visoki stol s kamenim uzorkom iz prošlog tisućljeća.
U jednom trenutku, za potpuni doživljaj autentičnog lokalnog restorana, posjetile su nas i dvije nevjerojatno simpatične mačke koje nisu molile hranu već su radile društvo gostima. Pa ako nešto dobiju zauzvrat mogu mirno nastaviti dalje. Ribarnica Volosko nas je u jednom trenutku podsjetila na pintxos barove iz Bilbaa i San Sebastiana, gdje se jednako dobro mogu osjećati i lokalci koji tamo dolaze svaki dan i njihovi gosti koji su tu samo za vikend. Kad bi svako mjesto imalo jeftinu, nepretencioznu hranu koja se priprema s isključivo svježim lokalnim namirnicama, hrvatska bi gastronomija, makar ona na obali, bila deset puta snažnija nego što je danas.
Mi smo uspjeli probati više manjih zalogaja, što je našu subotnju marendu učinilo zanimljivom i raznolikom. Riblji ražnjići s tunom, oslićem, kozicama i povrćem bili su izvrsni i možda su najbolje jeftino malo jelo na širem području Kvarnera. Srdelice su svježe i odlične, vjerojatno zadnje koje ćemo probati do lovostaja koji počinje za nekoliko dana.
Pržene lignje su toliko dobre da smo poželjeli još jednu porciju, baš kao obitelj koja ih je naručila nakon nas. Morski pas, koji u Ribarnici Volosko nije pohan, fantastično je balansiran lagano kiselkastim okusom. Prilozi, kremasta blitva s tave i krumpir salata, također su bili dobri.
Dok smo ručali, mnogo je ljudi dolazilo i uzimalo ručak za van. Bez dostavnih firmi, kako i priliči malom autentičnom mjestu. Pored Ribarnice Volosko prošli smo tisuću puta i uvijek nas je oduševila veselom i ugodnom vibrom. Sad smo se uvjerili da Volosko poslužuje i dobru hranu za prihvatljive cijene.
Osim nikakve vinske liste, koja se može pripisati jednostavnosti restorana, bilo bi jako dobro kad bi Ribarnica Volosko imala etiketirano maslinovo ulje. Njihovi sastojci zaslužuju više od nedefiniranog ulja iz prastarih bočica.
Gradić Volosko se može smatrati najribljim mjestom na Jadranu, s ozbirom na koncentraciju dobrih i raznovrsnih ribljih restorana u odnosu na broj stanovnika. U svega par koraka možete jesti u fine dining restoranu Plavi podrum, bistrou Valla Losca, klasičnoj ali ništa manje vrijednoj Tramerci ili na brzinu pokupiti i pojesti jednostavnu marendu u Ribarnici Volosko. Hrvatskoj je potrebno više takvih mjesta. Račun za dvoje smo platili 47 eura.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
