KOD ZRAKOPLOVCA Slicerica je jedinstveni mali delikatesni dućan, zbog kojeg se na Vrbane putuje iz cijelog Zagreba

“Mi se ne želimo širiti,” pričao nam je u ponedjeljak ujutro Hrvoje Matijević, vlasnik zagrebačke delikatesne trgovine Slicerica, jedan od najboljih hrvatskih kulenara i bivši časnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. “Naš dućan odiše osobnim odnosom prema kupcima, baš kao da dođete na naš OPG u Baranju, gdje vas se dočekuje u obiteljskoj atmosferi. Mislim da se takav osjećaj teško može postići ako otvorimo Slicericu na više lokacija. I našem OPG-u nudile su se raznolike opcije povećanja proizvodnje, ali smatram da povećanje proizvodnje na OPG-u, kao i otvaranje više trgovina, gotovo nužno vodi do pada kvalitete. A sadašnji, butikni pristup poslu pruža najvišu razinu zadovoljstva i nama i našim dobavljačima i, što je najvažnije, našim kupcima,” kaže gospodin Matijević, jedini vlasnik trgovine s hranom kojeg smo upoznali, koji ne želi širiti poslovanje.

Promatrajući kako izgleda kupnja u Slicerici, postaje jasnije zašto je Matijević toliko odlučno protiv širenja, uglavnom neizbježnog u suvremenom trgovačkom biznisu. Hrvoje Matijević i Renata Pinkert (iz poznate vinske obitelji Pinkert) u ponedjeljak su razgovarali doslovno sa svakim kupcem/gostom. Napisali smo gostom, jer Pinkert i Matijević uistinu tretiraju kupce kao goste; oni se ustvari ponašaju kao da se bave ugostiteljstvom, a ne trgovinom.

Ulaz u Slicericu, s pitoresknom klupom i zelenilom ispred stepenica, izgleda kao da ulazite u neki topli kvartovski kafić a ne kao da ulazite u trgovinu. Vlasnici i osoblje ljubazno i opušteno pozdravljaju goste i opširno odgovaraju na sva njihova pitanja. Gosti/kupci doimaju se relaksirano, a ne užurbano kao što se skoro svi ponašamo u velikoj većini dućana s hranom.

Slicerica je, definitivno, posve jedinstveni mali delikatesni dućan, koji ima veliku susjedsku sljedbu, ali zbog kojeg iz cijelog Zagreba vrijedi voziti na Vrbane. Slicerica je otvorena u prostoru legendarnog Grge Čvarka, začetnika zagrebačkih trgovina koje ponudu baziraju na proizvodima iz OPG-a i drugih malih proizvođača. Grga Čvarak zatvorio se prije nekoliko godina jer se vlasnici više nisu imali snage baviti maloprodajom, ozbiljno zahtjevnim i napornim poslom. 

“Mi već dvadesetak godina kulenom, kulenovom sekom i slaninom opskrbljujemo male zagrebačke trgovine, pa čak i onu najluksuzniju. Naši se kuleni, naime, prodaju i u Bonkuloviću. Sve to vrijeme razmišljali smo o otvaranju vlastitog prodajnog mjesta. Kad su vlasnici Grge Čvarka odlučili zatvoriti, vidjeli smo to kao priliku koja bi mogla imati sinergijski učinak.

S jedne strane, nastavljamo tradiciju Grge Čvarka, s postojećim dobavljačima i kupcima na istoj adresi, Kutnjački put 9 na Vrbanima, ali pod novim imenom, s proširenom ponudom. S druge strane, prvi put otvaramo vlastito maloprodajno mjesto. Moram se pohvaliti da su kupci prilično toplo dočekali otvaranje Slicerice. Ali i dobavljači, jer im je Grga Čvarak bio jako važna maloprodajna lokacija, gdje su mnogi započeli prodavati svoje proizvode. Uostalom, Grga Čvarak bio je jedno od prvih mjesta gdje smo se mi predstavili zagrebačkoj publici,” objašnjava Hrvoje Matijević.

Slicerica je dobila ime po stroju za rezanje suhog mesa, koji stoji iza rashladne vitrine s kulenima, kulenovim sekama, kobasicama, slaninama, svježim mesom. Osobito je važno da se kulen i pršut, kao i drugi suhomesnati proizvodi, režu pred kupcima: mnogi mali dućani, zbog prostora, ne režu kulene, šunke i pršute, nego prodaju isključivo vakuumirane omote suhog mesa. Svježe narezana roba ipak je bitno slasnija.

Svaki proizvod u Slicerici ima ime i prezime, što znači da Slicerica ne prodaje industrijske brandove. Najveći proizvođač čiju smo robu uočili u Slicericinoj vitrini pazinski je AZRRI, Agencija za ruralni razvoj Istre. AZRRI je, podsjetimo, organizacija koja je obnovila uzgoj boškarina, pa zatim spasila istarske koze i istarske ovce; Slicerica drži sve njihove salame. Matijević kaže da su AZRRI-jeve kobasice osobito popularne na velikim platama/daskicama, koje u Slicerici izgledaju sasvim drukčije i puno privlačnije nego u masovnim supermarketima.

Odmah kraj suhog mesa izloženo je svježe meso i piletina. Steakovi dolaze iz Like, od već renomiranog eko proizvođača Natura Beef. Za janjetinu je zadužen OPG Džakula, a za piletinu Fidri i zetovi. Meso se još nabavlja i od Fino.hr.

Lijevo od vitrina s mesom smjestili su se sirevi. Slicerica drži cijelu kolekciju Vesne iz Loborike, pa dosta Latusovih sireva, ali i sireve manje poznatih proizvođača poput Jagarke, Lengyela i Runolista. Tu je, naravno, i neizbježna lička mljekara Vedrine, koja je u Zagrebu stekla kultni status.

Iza vitrine sa sirevima nalazi se mali konvektomat, u kojem se svakodnevno peku peciva i kruhovi iz Boogie Bakery, pa cijela Slicerica miriše po kruhu. Osim s Boogiejem, Slicerica surađuje s Koricom, Kuražom i pekarom Niki.

Za zeleni dio dućana odgovorni su Drezga, Veselić i Kozjak, koji svi proizvode ekološko povrće, dok dio voća dolazi iz doline Neretve, s OPG-a Anđelić i Medak. Na policama smo vidjeli mnogo poznatih privatnih proizvođača, ali i onih koji će to tek postati. Recimo, uz cijelu kolekciju Volim ljuto, ugledali smo bočice ljutih umaka međimurskog brenda Žarko, koji još nismo probali. Ali važan dio Slicericina posla jest da afirmira nepoznate proizvođače. Maslinovo ulje nabavlja se, pak, od vrlo poznate, nagrađivane vodnjanske uljare San Antonio.

Odmah kraj ulaza nalazi se hladnjak još poznatijeg aROMA Gelato Experiencea, vodećeg hrvatskog brenda gelata. Slicerica je izlog hrvatske zanatske proizvodnje hrane, u kojem kupci mogu doći do niza zaista vrijednih delikatesnih proizvoda, ali mogu i ponešto naučiti. Jedina polico s vinima nije dobra. Hrvoje Matijević kaže da ljudi kod njih ne traže vina. No, ponuda stvara potražnju.

Hrvoje Matijević čovjek je impresivne biografije. Ovaj baranjski kulenar i zagrebački butikni trgovac pohađao je MIOC, da bi u Sjedinjenim Državama diplomirao aeronautiku i zatim osam godina proveo kao časnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Godine 2008. Matijević se počeo baviti proizvodnjom suhog mesa koja je i danas vrlo limitirana, ne prelazi 3000 kulena godišnje.

S obzirom na životopis, nije neobično da se Matijević izražava prilično artikulirano. Kad smo ga nakraju pitali po čemu se Slicerica razlikuje od većine zagrebačkih trgovina s hranom, Matijević je prvo nabrojao uobičajene, očigledne stvari poput stroja na kojem se režu kuleni i pršuti, pa niza ekoloških proizvoda, a je još jednom naglasio poseban odnos prema kupcima, da bi efektnо poantirao: “Mi zaista jesmo sezonski dućan. Kod nas nećete naći rajčicu u siječnju.”

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.