
Zagrebačka tržnica Dolac otvorena je 1. rujna 1939. godine. Zagreb prije toga nije imao pravu središnju tržnicu, a trgovina svježim poljoprivrednim proizvodima uglavnom se odvijala na Harmici, ispod Dolca. Godine 1911. gradske su vlasti odlučile da se izgradi centralna tržnica. U konkurenciji je bio i današnji Britanski trg, no Dolac se pokazao puno pametnijim rješenjem. Britanski je naprosto bio premali za glavnu tržnicu grada koji je ubrzano rastao.
Radovi na izgradnji Dolca počeli su, međutim, tek 1927. godine, da bi tržnica proradila 1. rujna 1930. godine. U proteklih 95 godina Dolac se mnogo puta obnavljao i modernizirao: ribarnica, originalno otvorena 1936., današnji je oblik dobila 1989. godine. Liftovi su, također, izgrađeni u novijem dijelu povijesti Dolca, dok je kip kumice Barice, rad akademskog kipara Stjepana Gračana, postavljen tek 2006. godine.
Dolac je dugo godina bio samo srce hrvatske gastronomije. Nažalost, od potresa do danas Dolac je u ozbiljnoj krizi. U njegovu trbuhu sve je više ispražnjenih lokala, mnogi štandovi rade samo vikendima, ugostiteljska je ponuda uglavnom irelevantna, a ribarnica pamti mnogo bolje dane.
Dolac, nažalost, više nije središnjica zagrebačke gastronomije, premda se na nekim klupama, poput punkta legendarne Dalmatinke, gospođe Snježane, i dalje prodaje najzrelije i najslađe povrće i voće u Zagrebu. Osim gospođe Snježane, najvrednija gastronomska atrakcija na Dolcu je bistro Salo Tvrtka Šakote, udaljen pedesetak metara od tržnice.
Dolcu žurno treba temeljiti program revitalizacije, koji bi ga vratio u dane ponosa i slave, i koji bi napunio napuštena prodajna mjesta. No, Dolac je i sada, osobito subotom, predragocjena zagrebačka društvena institucija i značajna turistička atrakcija. A hoće li ikad postati Boqueria? Pomalo smo skeptični.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.